Prema najnovijoj analizi kompanije Wood Mackenzie globalna potražnja za čelikom ulazi u novu fazu u kojoj Kina, koja je decenijama bila neprikosnoveni potrošač i proizvođač istog, gubi primat, dok se Indija i Jugoistočna Azija nameću kao centri rasta.
Kina trenutno pokriva skoro polovinu svjetske potražnje za čelikom, koji se potom koristi za građevinske konstrukcije, mostove, tunele, poljoprivrednu mehanizaciju, cevovode, automobilsku industriju i mnoge druge sektore privrede. Ipak, procjenjuje se da će u narednoj deceniji bilježiti pad potrošnje od pet do sedam miliona tona godišnje. Prema prognozama, njen udio u globalnoj tražnji mogao bi da se smanji sa 49 odsto, koliko je činila u 2024. godini, na svega 31 odsto do 2050. godine. Slabljenje građevinskog sektora i smanjenje ulaganja u nekretnine, koji su bili glavni pokretači potrošnje, doprinose dugoročnoj stagnaciji, dok se industrija suočava sa ogromnim viškom proizvodnih kapaciteta – procijenjenim na 50 miliona tona u 2025, a čak i mogućih 350 miliona tona do sredine vijeka.
Za razliku od Kine, Indija bilježi ubrzan rast. Samo u 2024. potražnja je porasla osam odsto, a u 2025. očekuje se dodatnih sedam odsto. Dugoročno, indijsko tržište čelika bilježiće stabilan rast od četiri do pet odsto godišnje, što znači da bi do 2050. godine potrošnja mogla da se utrostruči. Time bi udio Indije u globalnoj tražnji skočio sa osam na 21 odsto. Pokretači ovog trenda su masovna ulaganja u infrastrukturu, razvoj transporta i urbanih sredina, kao i ubrzano širenje industrije, posebno automobilske i mašinske.
Pročitajte još:
- Prve komercijalne količine CO₂ uskladištene na dubini od 2.600 metara ispod Sjevernog mora
- GreenMED: Put ka zelenom brodarstvu i čistoj energiji u Sredozemlju
- Potencijal i izazovi nuklearnog pogona za trgovačke brodove
Jugoistočna Azija slijedi sličan obrazac. Udio regiona u svjetskoj potrošnji mogao bi da se udvostruči, sa sadašnjih pet na deset odsto, pri čemu se kao vodeći izdvajaju Vijetnam, Tajland i Indonezija. Njihova prednost leži u brzoj industrijalizaciji, povoljnim troškovima rada i geografskoj blizini ključnim sirovinama.
Međutim, generalno, međunarodna trgovina čelikom, prema izvještaju, suočava se sa usporavanjem. Nakon 381 milion tona u 2024, obim bi već ove godine mogao da padne za više od pet odsto. Sve je izraženiji protekcionizam, naročito prema kineskom izvozu, koji je pod sve većim pritiskom carina i zaštitnih mjera. Dugoročno, očekuje se da će samo 12 odsto globalne proizvodnje biti namijenjeno izvozu, u poređenju sa današnjih 25 odsto.
Ipak, ni situacija sa zelenim čelikom nije u dobrom stanju. Iako se sve više govori o prelasku na tehnologije sa manjim emisijama ugljen-dioksida, poput elektrolučnih peći, napredak je spor. U Evropi je od planiranih 75–80 miliona tona novih kapaciteta izgrađeno tek 20–25 miliona, dok su brojni projekti pauzirani ili otkazani.
Energetski portal
