Dok milioni putnika svakodnevno koriste metro sisteme širom svijeta, malo ko razmišlja o tome da vozovi, kočnice, električna oprema i sami putnici proizvode ogromne količine toplote. U većini gradova ta energija jednostavno odlazi u ventilacione sisteme i gubi se u atmosferi. Međutim, pojedini evropski gradovi pronašli su način da ovu „otpadnu“ toplotu pretvore u vrijedan energetski resurs i iskoriste je za grijanje stambenih i poslovnih objekata.
Ovakvi projekti pokazuju da energetska tranzicija ne podrazumijeva samo izgradnju solarnih elektrana i vjetroparkova, već i pronalaženje novih načina za korišćenje energije koja već postoji oko nas.
London: pionir u iskorišćavanju toplote iz metroa
Jedan od najpoznatijih primjera dolazi iz Londona. Inženjeri su razvili sistem koji koristi višak toplote iz podzemne željeznice za zagrijavanje stambenih zgrada, poslovnih prostora i društvenih objekata.
Toplota se prikuplja iz ventilacionih okana metro sistema, a zatim se pomoću toplotnih pumpi podiže na temperaturu pogodnu za grijanje. Nakon toga se preko lokalne mreže daljinskog grijanja distribuira do korisnika.
Ovakav pristup omogućava smanjenje potrošnje prirodnog gasa i emisija ugljen-dioksida, dok istovremeno poboljšava energetsku efikasnost samog metro sistema.
Pariz koristi metro za grijanje stanova
Francuska prijestonica otišla je korak dalje. U pojedinim dijelovima grada toplota iz metro stanica koristi se za zagrijavanje socijalnih stanova i javnih objekata.
Sistem funkcioniše na relativno jednostavnom principu. Toplotne pumpe preuzimaju toplotu iz vazduha u metro stanicama i prenose je u sistem grijanja zgrada. Na taj način energija, koja bi inače bila izgubljena, dobija novu svrhu.
Stručnjaci procjenjuju da se ovakvim rješenjima mogu grijati čitave stambene zgrade ili se, u najmanju ruku, može pokriti veliki dio njihove potrošnje toplotne energije.
Šta možemo naučiti iz ovih primjera?
Iako naša zemlja trenutno nema metro sistem, ideja iskorišćavanja otpadne toplote može se primijeniti i na druge izvore. Industrijska postrojenja, data centri, fabrike i veliki komercijalni objekti proizvode značajne količine toplote koje se danas često ne koriste.
U budućnosti bi upravo ovakvi projekti mogli postati važan dio energetske tranzicije. Kako gradovi budu težili klimatskoj neutralnosti, svaki kilovat-sat energije koji se može ponovo iskoristiti imaće sve veću vrijednost.
Primjer Londona i Pariza pokazuje da održiva rješenja ne moraju uvijek da dolaze iz novih izvora energije. Ponekad je dovoljno pogledati oko sebe i pronaći način da energiju koju svakodnevno bacamo pretvorimo u resurs.
Milena Maglovski
