Trgovska gora je brdsko-planinsko područje na granici Bosne i Hercegovine i Hrvatske, koje se našlo u fokusu javnosti zbog planova Hrvatske da u njenoj blizini, na lokaciji Čerkezovac, dugoročno smjesti skladišta radioaktivnog otpada od nuklearne elektrane „Krško”. To je izazvalo zabrinutost među stanovnicima zbog mogućih negativnih posljedica po zdravlje ljudi i životnu sredinu, s obzirom na to da se lokacija nalazi svega nekoliko kilometara od rijeke Une i naseljenih mjesta u BiH.
Sama problematika Trgovske gore traje od 1999. godine, kada je u Saboru Republike Hrvatske donesena odluka koja targetira granično područje BiH i Hrvatske za lokaciju na kojoj će se pozicionirati radioaktivni otpad. Iako je Hrvatska 1997. godine imala na raspolaganju četiri lokacije, Psunj, Papuk, Moslavačku goru i Trgovsku goru, kao jedina lokacija ostala je granica sa BiH.
Udruženje Green Team slučajem Trgovska gora bavi se od samog osnivanja 2016. godine, pri čemu kažu da je lokacija Trgovske gore nepovoljnija od ostalih, što je dokazalo deset doktora nauka iz BiH.
– Unutar slučaja postoji značajan broj komplikovanih segmenata, ali osnova je zaista krajnje jednostavna. Dvije članice EU imale su koristi od rada NE „Krško”, a Hrvatska namjerava svoj dio tereta u vidu radioaktivnih otpada izgurati u granično područje između Hrvatske i BiH. Nije dobrosusjedski, nije u skladu sa dobrim praksama, nije korektno, nije u skladu sa principima održivog razvoja, ali BiH nema ucjenjivačku moć koju imaju druge zemlje, niti dovoljan međunarodni uticaj da ovaj čin završi za pregovaračkim stolom. Iz tog razloga traje borba sada već preko 25 godina, kojoj se ne nazire izvjestan kraj – kaže Mario Crnković, predsjednik Udruženja Green Team.
Šta je zapravo u planu
Crnković pojašnjava da Hrvatska za Trgovsku goru namjerava formiranje praktično dvije cjeline, o kojima se u javnosti govori kao o tzv. Centru za upravljanje radioaktivnim otpadom.
– Prva stvar koju žele, a o čemu se skoro nikako i ne priča, jeste uspostavljanje središnjeg skladišta za institucionalni radioaktivni otpad (IRAO) iz Hrvatske. Tu se planira lociranje čitavog spektra opasnih otpada sa teritorije Hrvatske, krenuvši od onih koji nastaju u nauci, istraživanju, industriji, vojsci i medicini. Pored toga, namjeravaju gradnju nuklearnog objekta u koji bi dugoročno skladištili nisko i srednje radioaktivne otpade iz Slovenije – priča Crnković.
U FOKUSU:
- Pametna zaštita njiva – inovacija mladih iz Mostara
- Jabuke kao održiva alternativa životinjskoj koži
- DANUBE4all – Obnova plavnih zona dunava za dobrobit prirode i ljudi
Udaljenost od Une
Ulaz u kompleks kasarne Čerkezovac udaljen je oko 800 metara od rijeke Une, a skladišni kapaciteti su nešto više od dva kilometra. Lokacija je odabrana tako da su ti skladišni kapaciteti bliži centru Novog Grada u BiH nego Dvoru, opštini u Hrvatskoj koja broji oko 2.000 stanovnika.
– Kada napravite kružnicu oko tog lokaliteta, prostim okom je vidljivo da se većina teritorije nalazi u BiH. Dodajmo tome nagnutost terena, podzemne vode, ružu vjetrova, dolazimo to toga da je ovo čist primjer transfera rizika na susjednu zemlju. Iz tog razloga, dio ekologa se pozabavio izučavanjem u kojoj mjeri je ovde riječ o ekološkom rasizmu, s obzirom na to da su podudaranja sa teorijom koja objašnjava ovu oblast i više nego zabrinjavajuća – kaže Crnković.
Ističe da je Trgovska gora ubjedljivo broj jedan razlog odlaska mladih iz Novog Grada, a tek onda razlozi ekonomske i karijerne prirode.
Tu je i primjer zaštićenog područja Parka prirode Una, čiji razvoj bi trebalo da se zasniva na jednoj od najljepših evropskih rijeka, a koje je sada opterećeno najavama o mogućem odlaganju radioaktivnog i drugog opasnog otpada.
— O segmentu zaštite životne sredine teško je i pričati jer pada u drugi plan s obzirom na razmjere problema. Kada neko namjerava da gradi nuklearni objekat na području gdje postoji snažno protivljenje, gdje postoji jako ozbiljna istorija različitih sukoba, na svako pominjanje da se ugrožava 39 vrsta riba, dobijemo pitanje da li smo prebrojali koliko djece će biti ugroženo. Nama treba sklad čovjeka i prirode, treba nam saradnja i održivi razvoj, a nameće se nečiji tuđi teret, da ga ispaštaju naša djeca — ističe Crnković.
Udruženje Green Team sada sprovodi aktivnosti u tri smjera. Prvi je podrška aktivnostima Ekspertskog tima Bosne i Hercegovine, a ističu i značaj saradnje institucija i organizacija civilnog društva kada su u pitanju teme od značaja za građane. Druga stvar je praćenje slučaja i djelovanje kao korektiv.
— Slučaj Trgovska gora ima značajan broj kompleksnosti, a s obzirom na to da Hrvatska krije relevantne informacije, nerijetke su situacije da prije do građana dođu informacije nego do institucija u BiH. To nije dobro, ali to je realnost, to je Balkan. To je odnos članice EU ka zemlji koja želi da to postane — kaže Crnković.
Treća stvar je priprema i kreiranje materijala i aktivnosti u vezi sa slučajem, s obzirom na to, kako kaže, da „nemamo luksuz da čekamo šta će institucije uraditi pa da se baziramo na komentarima da li je to dobro ili ne”.
S obzirom na to da je Hrvatska krenula čak i u građevinske radove na Trgovskoj gori, a 25 godina ni na koji način nisu uključili građane BiH, u pripremi je obraćanje komitetima za primjene različitih konvencija.
Priredila: Jasna Dragojević
Tekst u cijelosti pročitajte u Magazinu Energetskog portala KLIMATSKE PROMJENE
