Tema o kojoj se posljednjih dana posebno govori jeste početak primjene EU mehanizma prekogranične naplate za emisije ugljen-dioksida (CBAM), koji će od 2026. godine početi da se primjenjuje u punom obimu. To znači da će kompanije u Evropskoj uniji plaćati taksu na robu koju budu uvozile iz zemalja u kojima nije uspostavljen sistem naplate za emisije ugljen-dioksida.
U skladu s tim, Ministarstvo finansija Srbije nedavno je sprovelo javnu raspravu o dva nacrta zakona kojima bi trebalo da se uspostavi pomenuti sistem. Riječ je o Nacrtu zakona o porezu na emisije gasova sa efektom staklene bašte i Nacrtu zakona o porezu na uvoz ugljenično intenzivnih proizvoda.
Međutim, domaći stručnjaci izrazili su zabrinutost u vezi s pristupom Srbije. Beogradska otvorena škola, Centar za unapređenje životne sredine i Regulatorni institut za obnovljivu energiju i životnu sredinu iznijeli su kroz zajednički izvještaj sljedeći stav:
– CBAM ni za koga ko se ozbiljno bavi energetskom i klimatskom politikom nije mogao biti iznenađenje. S druge strane, odgovor Republike Srbije na uvođenje CBAM-a dolazi samo dva mjeseca prije početka naplate u EU i predstavlja iznenađenje imajući u vidu da niko nije ni znao da se pripremaju.
Pročitajte još:
- Pripreme za CBAM: Zemlje članice daleko od ispunjenja kriterija izuzeća
- Kako će primjena CBAM-a uticati na privredu Bosne i Hercegovine
- Usvojen zakon o tržištu električne energije – preduslov za izuzeće BiH od CBAM-a
Organizacije upozoravaju na nekoliko ključnih izazova. Prvi je činjenica da Srbija gotovo dvije trećine svog ukupnog izvoza plasira na tržište Evropske unije. Drugi se odnosi na to da domaća privreda ima znatno veći ugljenični otisak po jedinici proizvoda u odnosu na konkurenciju iz EU, što direktno umanjuje konkurentnost srpskih proizvođača. Najveća razlika, međutim, ogleda se u proizvodnji električne energije, gdje su emisije u Srbiji tri do četiri puta veće nego u EU.
U izvještaju se navodi da je uvođenje sistema naplate emisija gasova sa efektom staklene bašte neizbježno, imajući u vidu obaveze koje je Srbija preuzela potpisivanjem Pariskog sporazuma i proces evropskih integracija. Ipak, organizacije upozoravaju da predloženi zakoni, zbog brojnih proceduralnih i sadržinskih nedostataka, ne obezbjeđuju osnovu za sprovođenje efikasne fiskalne i klimatske politike.
Kako ističu, privreda i građani nisu bili uključeni u ranu fazu izrade zakona, dok je javna rasprava trajala samo 20 dana – što jeste zakonski minimum, ali ne i dovoljno za ovako značajne propise. U dokumentima Ministarstva nema ni informacija o članovima radne grupe, iako Poslovnik Vlade predviđa njihovo objavljivanje.
Dalje, organizacije ukazuju na to da se u obrazloženju poziva na javnu raspravu zakoni usklađuju s dokumentima koji zapravo ne postoje – Strategijom razvoja Republike Srbije do 2030. godine i Nacionalnim akcionim planom za klimatske promjene (2019–2030), koji nikada nisu usvojeni.
Posebno se naglašava i problem nenamjenskog trošenja sredstava, jer predloženi zakon ne predviđa da će sredstva od naplate poreza biti korišćena za podršku privredi u procesu dekarbonizacije, već bi se slivala u opšti budžet bez jasne namjene.
Organizacije smatraju da Ministarstvo finansija treba odmah da povuče nacrte zakona, jer su zasnovani na nepostojećim strateškim dokumentima i neusklađeni sa pravnim okvirom Srbije. Takođe ocjenjuju da je neodgovorno pokretati javnu raspravu bez prethodne analize ekonomskih i socijalnih posljedica po privredu i građane, naročito ako se ima u vidu da bi planirana primjena od 1. januara 2026. godine ostavila kompanijama svega nekoliko mjeseci da se prilagode novim obavezama.
Energetski portal
