Sateliti me nerijetko inspirišu da pišem o njima. Možda je razlog za inspiraciju taj što su kao pojam ustaljeni, čini se kao da su oduvijek tu i da nije ništa neobično u vezi sa njima. Međutim, koliko znamo o njihovim mogućnostima? Jasno je da oni kruže oko naše planete, da je snimaju i omogućavaju nam fotografije, gugl mapu i drugo, ali koje još koristi nude?
Već sam pisala o solarnim satelitima i istraživanjima kako mogu da proizvode solarnu energiju u svemiru i šalju je na našu planetu, čak i za 50 odsto efikasnije nego solarne elektrane na zemlji. Nedavno su kompanija Gugl (eng. Google) i Fond za zaštitu životne sredine (eng. Environmental Defense Fund), lansirali satelit koji je ponio naziv MethaneSAT, o kojem sam takođe pisala. Prisjećanja radi, on će locirati i mjeriti emisije iz naftnih i gasnih operacija širom planete, na značajno unaprijeđeniji način nego što su postojeći sateliti do sada to činili. Ova tehnologija nudi i praćenje vremenskih dešavanja, koje je posebno značajno u svijetu klimatskih promjena, zato što omogućavaju rana upozorenja od vremenskih neprilika.
Sveukupno posmatrano, Svjetski ekonomski forum (eng. World Economic Forum), objavio je izvještaj o tome kako posmatranje Zemlje (eng. Earth observation – EO) može da značajno doprinese ekonomskom i ekološkom razvoju. EO inače predstavlja podatke o Zemlji, koji se prikupljaju putem satelita i senzora.
Govoreći o ekonomiji, neka predviđanja su da će do 2030. godine ekonomska prilika koju pružaju uvidi posmatranja Zemlje premašiti 700 milijardi dolara. Sa druge strane, EO pruža informacije koje mogu da dovedu do smanjenja emisija gasova sa efektom staklene bašte za više od dva gigatona godišnje – izraženo u ekvivalentu ugljen-dioksida. Potencijal je i veći, ako se uzme u obzir da je ovaj broj izračunat na osnovu razmatranja pet vodećih EO aplikacija koje imaju direktan uticaj na ove emisije, ali postoje brojne koje indirektno mogu da utiču na smanjenje.
Ekonomske i ekološke prilike nisu isključive, štaviše. Kao jednostavan primjer može da se navede praćenje vremenskih dešavanja. Sa ekološke tačke posmatranja, dugoročno praćenje omogućava da se naučnici i javnost bolje upoznaju sa klimatskim promjenama širom svijeta, čime se razvija svijest o ovom problemu, ali se i iznalaze rješenja za njihovo rješavanje, specifična u zavisnosti od promjena od regiona do regiona. Istovremeno, rana upozorenja na klimatske i prirodne katastrofe, mogu da smanje ekonomske štete, ali još važnije sačuvaju ljudske živote.
Svoj potencijal EO će u smislu ekologije posebno imati u periodu od 2024. do 2030. godine. Ovdje možemo pomenuti sve snažnije mjere u borbi protiv emitovanja emisija i Mehanizam prekograničnog usklađivanja ugljenika – CBAM, o kojem se toliko govori. Naime, on podrazumijeva izvještavanje o emisijama, a uz njega tu su i druge mjere koje zahtijevaju smanjenje emisija. Sateliti i vještačka inteligencija upravo olakšavaju praćenje izvora ovakvih emisija, što pomaže da se zaustavi nepoštovanje propisanih mjera širom planete.
Putem njih ne prate se samo ovakvi problemi, već oni omogućavaju i praćenje požara, nelegalnog krčenja šuma, monitoring kvaliteta površinskih voda, zatim praćenje mikroplastike u okeanima i drugo.
Naučnici kažu da je potencijal koji sateliti imaju i dalje neiskorišćen, što mi optimistično ukazuje na to da će me u narednom periodu još vijesti o ovoj tehnologiji inspirisati za neku moju priču na temu saradnje satelita i ekologije.
Katarina Vuinac
