Od studentskog projekta do svjetskog vrha

H-Bridges tim Elektrotehničkog fakulteta u Beogradu osvojio je četvrto mjesto na svijetu i nagradu za najbolji tehnički izvještaj na takmičenju IFEC 2026. Iza rezultata stoji gotovo godinu dana razvoja bidirekcionog on-board punjača, ali i sistem rada koji Laboratorija za digitalno upravljanje pretvaračima i pogonima kontinuirano gradi i unapređuje.

Foto: Ljubaznošću Aleksandra Milića

U razgovoru za Energetski portal, docent Aleksandar Milić, mentor tima, govori o ključnim izazovima projekta, načinu rada H-Bridgesa i tome kako studentski projekti mogu prerasti u inovacije, startape i komercijalna rješenja.

Osvojili ste 4. mjesto i nagradu za najbolji tehnički izvještaj u konkurenciji od 30 timova na takmičenju IFEC 2026. Šta za vas i za tim znači ovo priznanje, s obzirom na to koliko je konkurencija bila jaka?

– Četvrto mjesto na svijetu potvrđuje naš kontinuitet, dok je nagrada za najbolji tehnički izvještaj dokaz inženjerske zrelosti tima. U svjetskoj akademskoj praksi tehnička dokumentacija smatra se jednako važnom kao i sam hardver. Kada pred međunarodnim žirijem sačinjenim od vodećih stručnjaka iz IEEE-a osvojite ovakvo priznanje, to znači da vaš sistem nije proradio slučajno. To je dokaz da iza njega stoje kvalitetna metodologija, matematički model, proračun i duboko fundamentalno razumijevanje fizike problema. Biti u vrhu pored vodećih svjetskih univerziteta jasan je signal da naši studenti sa ETF-a posjeduju znanje koje je konkurentno na najvišem globalnom nivou.

Rad na bidirekcionom on-board punjaču trajao je gotovo godinu dana, kroz nekoliko faza – od ideje, preko prvog prototipa i redizajna, do finalne optimizacije. Koja faza vam se pokazala kao najzahtjevnija i zašto?

– Početak projekta je uvijek najteža i najzahtjevnija faza jer od studenata traži nagli prelazak iz standardne akademske dinamike u surovu dinamiku startapa. Na predavanjima i ispitima problemi su strukturirani i jasno definisani. Ovdje, na početku projekta, oni se suočavaju s praznim papirom i periodom od svega deset mjeseci u kojem moraju da razviju potpuno funkcionalan, kompleksan uređaj. U početku studenti često ne mogu ni da sagledaju do kojeg nivoa moraju da napreduju niti šta sve moraju da urade u tom roku. Zato je početak najzahtjevniji. To je faza u kojoj moramo da formiramo sistemsko rješenje, da se međusobno upoznamo, izgradimo povjerenje i prihvatimo znatno napredniju i bržu dinamiku rada. Kada se taj temelj postavi, sve kasnije faze postaju izvodljive.

U FOKUSU:

Zahtjevi takmičenja bili su veoma strogi – efikasnost preko 92%, gustina snage od najmanje 2 kW/L, galvanska izolacija, Hipot test… Koji je od ovih zahtjeva predstavljao najveći inženjerski izazov za tim?

– Najveći izazov nije bio pojedinačni zahtjev, već njihova međusobna suprotstavljenost. Energetska elektronika je nauka o kompromisima. Ako bismo nešto morali da istaknemo, najveći izazov bio je zahtjev za visokom gustinom snage. Možda zvuči kontraintuitivno, ali hardverski gledano, osnovni sastavni dijelovi punjača konceptualno su isti, bez obzira na to da li projektujete sistem za 1 kW ili za 100 kW. Međutim, matematički i fizički je daleko teže ostvariti visoku gustinu snage na malim snagama. Budući da je takmičarski zadatak zapravo skalirani studentski prototip niže nominalne snage, fizičke dimenzije kućišta i komponenti postaju ekstremno ograničavajući faktor. Bilo je izuzetno zahtjevno smanjiti dimenzije prototipa, a zadržati vrhunske performanse.

Foto: H-Bridges

Da li tim razmišlja o zaštiti razvijenog rješenja kroz patent i da li vidite realnu mogućnost da se ova tehnologija dalje razvija van akademskog okruženja, možda kroz saradnju sa industrijom ili spin-off kompanijom?

– Zaštita intelektualne svojine je logičan korak, ali moramo biti realni. Studenti ne mogu da za godinu dana obezbijede sredstva za razvoj i projekat, da razvijaju kompleksan uređaj i uporedo uče o patentnom pravu. ETF u programu nastave nema obavezne kurseve o zaštiti intelektualne svojine na osnovnim studijama, pa studenti uglavnom nemaju ni osnovna znanja iz ove oblasti. Tu je odgovornost na institucijama da im pruže jasnu putanju kako da zaštite svoj rad, na čemu smo prošle godine na nivou naše laboratorije i počeli aktivno da radimo.

Jedan primjer je naš startap H4SOUND, koji je nastao iz H-Bridges tima u sezoni 2023/24. Oni su uspješno, nakon razvoja i unapređenja uređaja od studentskog prototipa do komercijalnog modela H4PA-2-150-T, zaštitili intelektualnu svojinu u vidu opisa idejnog koncepta kao autorskog djela u Zavodu za intelektualnu svojinu Republike Srbije. Ipak, ozbiljna zaštita na globalnom nivou, poput međunarodnih patenata, trenutno se može realizovati isključivo uz pomoć partnera iz industrije, jer naše akademske institucije još uvijek nemaju dovoljno razrađene mehanizme niti kapacitete u ljudstvu za tako kompleksne procese.

Ove, kao i svake druge godine, cilj Laboratorije i Fakulteta jeste da studenti H-Bridges tima nastave da razvijaju rješenje po završetku takmičenja. Model koji smo formirali u okviru H-Bridges tima polako daje rezultate. U posljednjih osam godina u Srbiji su proizašla čak četiri startapa čiji su osnivači studenti koji su bili članovi tima, od čega su dva startapa direktni nastavak IEEE takmičenja.

Intervju vodila: Milena Maglovski

Cijeli intervju pročitajte u Magazinu Energetskog portala ODRŽIVA GRADNJA

slični tekstovi

komentari

izdvojene vesti