U jeku globalnih promjena koje oblikuju novu ekonomsku i političku realnost, i afričke zemlje se nalaze pod sve većim pritiskom. Promjene koje donosi nova američka administracija, zajedno sa smanjenjem evropske razvojne pomoći, značajno utiču na tokove finansiranja, posebno u oblasti energetske tranzicije. Istovremeno, trgovinska pravila se mijenjaju, a afričke zemlje na te promjene odgovaraju različitim strategijama.
Povlačenje SAD iz klimatskih obaveza i Power Africa
Početkom 2025. godine, nakon što je predsjednik Tramp stupio na dužnost, američka administracija povukla se iz Pariskog sporazuma i prekinula podršku brojnim međunarodnim inicijativama za borbu protiv klimatskih promjena. Među potezima bilo je i faktičko napuštanje inicijative Power Africa, koja je prethodno igrala ključnu ulogu u proširenju pristupa električnoj energiji u podsaharskoj Africi. Power Africa je izbačena iz budžetskih planova, bez novih sredstava niti sa projektima u reviziji.
Kao dodatni udarac, pod pritiskom SAD-a, blokirana je isplata 500 miliona dolara iz Climate Investment Funds (CIF) – fonda koji funkcioniše pod okriljem Svjetske banke i koji finansira projekte obnovljive energije u zemljama u razvoju. Ova sredstva bila su namijenjena za sprovođenje Just Energy Transition Partnership (JETP) u Južnoafričkoj Republici, zemlji koja je bila u središtu planiranog prelaska sa uglja na obnovljive izvore. Projekti koji su već započeti ostali su bez ključne finansijske podrške.
Pročitajte još:
- SAD odlažu uvođenje recipročnih carina i našoj zemlji – Kina izuzetak
- Evropa treba da preuredi račune za struju kako bi ostala konkurentna
- Francuska nedavno otkrila najveće prirodno nalazište vodonika na svijetu – Na pomolu i nova nacionalna strategija
Paralelno s tim, američka Export-Import Bank takođe svojim postupcima najavljuje zaokret u strategiji s obzirom na povlačenje iz sektora obnovljive energije i preusmjeravanje sredstava na podršku izvozu tehnologija vezanih za fosilna goriva, prvenstveno gas i naftu.
Iako Evropska unija nastavlja da deklarativno podržava Afriku, realna finansijska podrška sve je manja. Više zemalja članica – uključujući Njemačku, Holandiju i Španiju – najavile su znatno smanjenje svojih budžeta za međunarodnu pomoć, u nekim slučajevima i do 40 odsto, što dodatno komplikuje afričke planove za energetsku i infrastrukturnu tranziciju.
Regionalni odgovori
U Istočnoj Africi, zemlje poput Kenije i Ugande pokušavaju da odgovore formiranjem domaćih klimatskih fondova i oslanjanjem na regionalne razvojne banke. Njihovi planovi u sektoru solara i geotermalne energije sve se više finansiraju kombinacijom lokalnih obveznica i podrške iz Azije. Ipak, bez garancija zapadnih institucija, pristup povoljnim kreditima ostaje ograničen. Centralnoafričke zemlje – poput Konga, Kameruna i Gabona – oslanjaju se i dalje na velike hidroenergetske projekte, većinom finansirane kineskim kreditima. U jeku nove američke tarifne politike, Zimbabve je pogođen carinom od 18 odsto na izvoz u SAD – uključujući duvan, čelik i šećer, koji su ključni za privredu zemlje. Za razliku od većine država koje su krenule u pregovore ili najavile recipročne mjere, Zimbabve je odlučio da jednostrano ukine sve carine na američku robu, što predstavlja pokušaj da se očuva pristup američkom tržištu i izbjegnu dodatne sankcije.
Afričke zemlje traže odgovore na krizu. Uslijed povlačenja zapadnih sredstava, zaokreta u trgovinskoj politici i globalnih neizvjesnosti, a pred afričkim kontinentom je složen zadatak, uz sve izraženiju potrebu za regionalnom koordinacijom i institucionalnim jačanjem.
Energetski portal
