Danas se obilježava Međunarodni dan očuvanja ozonskog omotača pod sloganom „Od nauke do globalne akcije”. Prije tačno četiri decenije, 1985. godine, potpisana je Bečka konvencija kojom je međunarodna zajednica prvi put odlučila da zajednički djeluje kako bi sačuvala ozonski omotač i zaštitila planetu od štetnog UV zračenja.
Samo dvije godine kasnije usvojen je Montrealski protokol – istorijski sporazum koji je postepeno ukinuo upotrebu hlorofluorougljenika (CFC) i drugih hemikalija odgovornih za stvaranje rupa u ozonskom omotaču. Ovi dogovori pokazali su kako naučna saznanja mogu postati temelj globalne politike i obavezali države da do kraja eliminišu gotovo sto različitih supstanci koje oštećuju ozonski sloj.
Zahvaljujući sprovođenju Montrealskog protokola, ozonski omotač danas bilježi znake oporavka. Raspored ukidanja najopasnijih hemikalija sproveden je u velikom broju zemalja čak i prije predviđenih rokova, dok se hidrohlorofluorougljenici (HCFC) i dalje postepeno eliminišu, s ciljem potpunog ukidanja do 2030. u razvijenim, odnosno do 2040. godine u zemljama u razvoju.
Montrealski protokol i Bečka konvencija ujedno su prvi međunarodni ugovori koji su 2009. godine dobili univerzalnu ratifikaciju svih članica UN. Njihov značaj dodatno je potvrđen 2016. godine Kigalijskim amandmanom, kojim je pokrenuto globalno smanjenje upotrebe hidrofluorougljenika (HFC), snažnih gasova sa efektom staklene bašte.
Ovog 16. septembra, svijet ne samo da obilježava istorijski uspjeh u zaštiti ozonskog omotača, već i potvrđuje da je zajednička akcija, zasnovana na naučnim dokazima, ključ za rješavanje i drugih ekoloških izazova – uključujući i klimatske promjene.
Pročitajte još:
- Nacionalni dan sadnje: Praznik kada građani jedne zemlje umjesto rada sade stabla
- Srbija povećala klimatsku ambiciju – smanjenje emisija za 40,1 odsto do 2035. godine
- Globalni sporazum o zagađenju plastikom prekinut bez postignutog konsenzusa
Srpski istraživači prave prvi kalkulator ugljeničnog otiska za umjetnike i zanatlije stakla
Na Međunarodni dan očuvanja ozonskog omotača stiže vijest da istraživači iz Srbije, zajedno sa kolegama iz Danske i Slovenije, rade na razvoju jedinstvenog alata – kalkulatora ugljeničnog otiska namijenjenog kreativnim radionicama i umjetnicima koji koriste staklo.
Ovaj inovativni instrument omogućiće proizvođačima ručnih staklenih predmeta da precizno izračunaju emisije gasova sa efektom staklene bašte koje nastaju u procesu izrade. Na taj način, moći će da preispituju materijale, tehnike i dizajnerske odluke, tražeći održivija rješenja i smanjujući svoj ekološki trag.
– Staklo je jedan od najreciklabilnijih materijala. U poređenju sa, na primjer, plastikom i metalima, staklo prilikom reciklaže ne gubi kvalitet i ima manji ugljenični otisak. Ako se pravilno koristi i reciklira, staklo praktično nikada ne mora postati otpad. U EU se reciklira blizu 80 odsto staklene ambalaže, pri čemu su ciljevi još ambiciozniji – a to je da se stopa recikliranog ambalažnog stakla poveća na 90 odsto do 2030. godine. Nažalost, situacija na ovom planu nije tako „svijetla” u regionu Zapadnog Balkana, pa ni u Srbiji. U našoj zemlji se recklira (prema nekim procjenama i istraživanjima) između 45 odsto i 50 odsto staklene ambalaže – rekao je prof. dr Dejan Molnar sa Ekonomskog fakulteta Univerziteta u Beogradu, koji je jedan od članova istraživačkog tima u okviru projekta „Glassmaking Tradition Meets Innovation”, koji je podržala EU.
Prema njegovim riječima, kalkulator će imati značaj i šire od umjetničke zajednice – podići će svijest o tome koliko je važno da i zanatska i kreativna proizvodnja postanu dio zelene tranzicije. Posebno jer kupci sve više obraćaju pažnju na to da proizvodi koje biraju budu „zeleni”.
Predstavljanje ovog alata očekuje se do kraja novembra, a stručnjaci smatraju da bi mogao da postane prekretnica u razvoju održive staklarske prakse u Evropi i regionu.
