Kafa je mnogo više od napitka – ona je simbol susreta dobrih prijatelja, neizostavni dio porodičnih okupljanja ili trenutka koji smo ukrali samo za sebe, prvi gutljaj koji pokreće dan… Utoliko je vijest o njenoj neizvjesnoj sudbini odjeknula svijetom, a šuška se da su suše, izazvane klimatskim promjenama, glavni krivac koji prijeti da nam zauvijek uskrati omiljeni napitak.
No, da krenemo redom. Dobro je poznato da kafa uspijeva tamo gdje nema mraza, uz obilje sunca i vode, što će reći – u umjerenim i tropskim klimama. Upravo su se ova područja 2024. godine suočila sa surovim vremenskim prilikama, a među njima i zemlje koje proizvode najveći procenat kafe za svjetsko tržište – Brazil i Vijetnam.
Suše i šumski požari drastično su smanjili prinose kafe što se odrazilo na njenu cijenu. Tako je krajem novembra ove godine cijena kafe arabika dostigla rekordnih 3,35 dolara po funti, što predstavlja rast od čak 71 odsto u toku ove godine.
Konsultantska kuća StoneX procjenjuje da će proizvodnja arabike u Brazilu sljedeće godine pasti za 10,4 odsto. Pad će djelimično biti ublažen većom proizvodnjom kafe robusta, ali će ukupna proizvodnja zemlje ipak biti smanjena za 0,5 odsto.
Kako je Brazil najveći proizvođač kafe na svijetu, ne čudi što je tržište sada u ozbiljnoj krizi. Ova zemlja se već dugo suočava sa ekstremnim krčenjem šuma u Amazoniji, a gubitak šuma smanjuje sposobnost prirodnih ekosistema da upiju i recikliraju padavine. Kada na to dodamo šumske požare, rezutat je rekordna suša koja je trajala dve godine, devastirajući brazilsku poljoprivredu.
Prema podacima Međuvladinog panela za klimatske promjene (IPCC), do 2050. godine bi se zemljište, pogodno za uzgoj kafe, moglo smanjiti za čak 89 odsto u Centralnoj Americi, zbog rasta temperatura i slabih padavina.
Kada je riječ o nešto manje popularnoj kafi robusta, najveći svjetski proizvođač je Vijetnam, a ni ovoj zemlji klima nije bila naročito naklonjena u zadnje vrijeme. Vijetnamski proizvođači kafe upozoravaju da bi, usljed klimatskim promjena, poljoprivredne površine u zemlji mogle biti prepolovljene do 2050. godine.
Za ljubitelje instant kafe, čiji je glavni sastojak upravo robusta, ovo su loše vijesti jer je proizvodnja u Vijetnamu već opala za 10 odsto u ovoj godini.
Iako svi navedeni podaci nisu ohrabrujući, postoji nada da će se proizvodnja kafe u narednim godinama oporaviti. Na portalima se može pročitati i pokoja lijepa vijest, kao na primjer da je u Kolumbiji proizvodnja arabike porasla za 37 odsto u novembru 2024. godine u poređenju sa istim mjesecom prošle godine.
Takođe, pored onog najgoreg scenarija prema kome će proizvodnja kafe sasvim izostati u budućnosti, postoji i šansa da će se, usljed klimatskih promjena, proizvodnja kafe samo izmjestiti u optimalnija područja (možda jednog dana i u Srbiju – nikad se ne zna).
Bilo kako bilo, postalo je očigledno da je borba za kafu ujedno i borba protiv klimatskih promjena, a ja ne gubim nadu da će se crni dani za crni napitak uskoro okončati.
Iako nisam sigurna da li me za kafu vezuje ljubav ili puka potreba (dan bez nje obično se završi glavoboljom), priznajem da bi mi teško palo da se jednog jutra probudim bez tog prepoznatljivog ukusa i mirisa.
