Nakon što komad plastike dospije u vodeni sistem, kao što je more, okean, rijeka ili jezero, kroz proces uticaja sunca, vjetra i vode, dolazi do njegove razgradnje.
Krupan komad razgrađuje se na mikro, a zatim i na nanoplastiku. Iako je nanoplastika nevidljiva ljudskom oku, a za poređenje se daje primjer da je mnogo tanja od ljudske dlake, njenim nagomilavanjem stvara se ozbiljna prijetnja za vodene ekosisteme.
Zbog svoje male veličine, nanoplastika lako ulazi u organizme poput planktona, koji je gutaju zajedno sa vodom. Kada se veća morska bića hrane planktonom, ona nesvjesno unose i nanoplastiku. Na taj način, nanoplastika se prenosi kroz lanac ishrane.
Naučnici sa Univerziteta u Misuriju (eng. University of Missouri) razvili su inovativno rješenje za uklanjanje nanoplastike iz vode. Riječ je o posebnom rastvaraču, odnosno tečnosti, koji je hidrofoban. Rastvarač je napravljen od prirodnih, netoksičnih sastojaka, zbog čega je siguran za životnu sredinu, ali ključ njegovog djelovanja nalazi se upravo u tome što je hidrofoban, odnosno što odbija vodu.
Da bi bolje objasnili proces, naučnici su uporedili ovu tečnost sa uljem, koje se ne miješa sa vodom, već pluta na njenoj površini. Proces teče tako što se tečnost prvo miješa sa vodom, omogućujući joj da dođe u kontakt sa nanoplastičnim česticama i veže ih za sebe, djelujući na njih poput magneta. Nakon miješanja, tečnost se prirodno odvaja od vode i uzdiže na površinu, noseći sa sobom nanoplastiku. Kada se ovaj sloj podigne na površinu, lako se može ukloniti, ostavljajući za sobom čistu vodu.
Pročitajte još:
- EU: Deset najčešćih proizvoda od plastike koji završe na plažama
- Plastika od celuloze za zdraviju životnu sredinu
- Dugogodišnji problem zagađenja Bojane eskalirao u špicu sezone
Ipak, cijeli proces za sada ostaje na laboratorijskom nivou. Naučnici su u takvim uslovima koristili pipetu kako bi pažljivo uklonili rastvarač s površine vode, zajedno s nanoplastikom. Rezultati su pokazali da na taj način uklone čak 98 odsto nanoplastike iz vode.
Iako je metoda još uvijek u fazi ispitivanja, daljnja istraživanja mogu značajno doprinijeti smanjenju ove vrste zagađenja u stvarnim uslovima.
