Međunarodni dan svijesti o gubitku i rasipanju hrane 2024 – Poziv na akciju za ljude i planetu

Kako globalna stopa gladi nastavlja da raste, problem gubitka i rasipanja hrane postaje sve izraženiji. U 2024. godini, Međunarodni dan svijesti o gubitku i rasipanju hrane služi kao podsjetnik na hitnost rješavanja ovog izazova i ukazuje na značaj finansiranja mjera za smanjenje rasipanja hrane.

Bacanje hrane ugrožava globalnu bezbjednost hrane, podriva održivost naših prehrambenih sistema i doprinosi degradaciji životne sredine i klimatskim promjenama, poručuju iz Ujedinjenih nacija.

Nedavne procjene ukazuju na to da se oko 13,2 odsto proizvedene hrane izgubi između žetve i prodaje. Pored toga, oko 19 odsto ukupne svjetske proizvodnje hrane baci se na nivou domaćinstava, u ugostiteljskom sektoru i maloprodaji. To znači da se svakodnevno tone jestive hrane gube ili bacaju dok milioni ljudi gladuju što ukazuje na neefikasnost trenutnih prehrambenih sistema.

Prema izvještaju Programa Ujedinjenih nacija za životnu sredinu (UNEP) za 2024. godinu, u Srbiji se na godišnjem nivou baci nešto više od 780.000 tona hrane, kaže za Energetski portal Katarina Sajc, potrfolio menadžerka za saradnju sa privatnim sektorom u Programu Ujedinjenih nacija za razvoj (UNDP).

„Ova brojka se odnosi na bacanje hrane iz  domaćinstava. Istovremeno, prema podacima RZS, stopa rizika od siromaštva u Srbiji iznosi 20 odsto. Pored izrazitog društvenog i moralnog aspekta, pitanje viškova hrane je značajno i sa ekološke tačke gledišta. S jedne strane, velika količina prirodnih resursa se koristi tokom proizvodnje, distribucije i skladištenja hrane, dok s druge strane, bacanje doprinosi klimatskim promjenama, generišući oko osam odsto globalnih emisija gasova sa efektom staklene bašte“, ističe Sajc.

Foto-ilustracija: Freepik

Posljedice gubitka i rasipanja hrane daleko nadmašuju samo bačenu hranu. Kada se hrana baci, svi resursi uloženi u njenu proizvodnju – poput vode, zemljišta, energije, rada i kapitala – takođe se rasipaju.

Aleksandra Ugarković iz Svjetske organizacije za zaštitu prirode, WWF Adria, napominje da ljudi krče šume i isušuju močvare kako bi dobili više obradivih površina i proizveli još više hrane, uprkos tome što su šume i močvare najveći apsorberi ugljen-dioksida.

“Iskrčene površine dodatno tretiraju supstancama koje će pospješiti količinu prinosa, pa tako dodatno zagađuju i zemlju i vodu. Trošenje energije u procesima prerade i potrošnje hrane je ogromno, a na kraju svega, 40 odsto hrane bacimo. Zbog toga je važno ne bacati hranu”, kaže Ugarković za Energetski portal.

Pročitajte još:

Kako da smanjimo bacanje hrane?

Iz Ujedinjenih nacija naglašavaju da smanjenje gubitka i rasipanja hrane zahtjeva globalne i lokalne akcije. Usvajanje inovativnih tehnologija i rješenja, poput platformi za marketing viškova hrane, mobilnih mašina za preradu hrane i bolje prakse upravljanja kvalitetom hrane mogu pomoći u minimiziranju rasipanja.

I Srbiji su zaživjele brojne inicijative u cilju sprečavanja bacanja hrane, pa je tako organizacija WWF bila jedna od prvih koja je učestvovala u konceptu “Zajednički frižider”. Ugarković objašljava da je ideja bila da građanima bude omogućeno da ostave hranu u frižiderima koji su postavljeni na javnim lokacijama za one kojima je najpotrebnija. Dodaje i da WWF podržava svaku inicijativu koja može da dovede do održivosti banki hrane.

“Kada je riječ o bankama hrane, suštinski problem su propisi koji onemogućavaju brojnim organizacijama i kompanijama da lako i brzo doniraju namirnice i hranu. Najjednostavnije rečeno, skuplje je hranu donirati nego je baciti. Iskreno vjerujemo da će se pozitivne promjene dogoditi uskoro. Ukoliko bi se na primjer, porezi na doniranje hrane smanjili, bacanje hrane bi bilo smanjeno u velikoj mjeri”, kaže Ugarković.

A prema riječima Katarine Sajc, Program Ujedinjenih nacija za razvoj (UNDP) pokrenuo je 2021. godine onlajn platformu za doniranje viškova hrane „Tanjir po tanjir” u saradnji sa kompanijom Delez Srbija i Bankom hrane Beograd. Putem ove platforme višak voća i povrća iz prodavnica Delez Srbija, a koje ispunjava sve nutritivne i bezbjednosne kriterijume, preusmjerava se humanitarnim organizacijama koje saradjuju sa Bankom hrane i dalje predaje  onima kojima je potrebno.

„Radili smo blisko sa kompanijom Delez Srbija, Bankom hrane Beograd i humanitarnim organizacijama kako bismo napravili tehnološko rješenje koje će biti lako za korišćenje. Na platformi se nalaze podaci o dostupnim viškovima hrane u prodavnicama, a korisnici, humanitarne organizacija, mogu da rezervišu pakete hrane, a zatim ih preuzmu. Kako bismo osigurali sigurnost i sljedljivost cjelokupnog procesa, platforma je zasnovana na blokčejn tehnolologiji“, kaže Sajc.

Ona dodaje da je na osnovu ekspertske analize zaključeno je da je potrebno unaprijediti zakonski okvir za doniranje hrane, koji bi obuhvatao definisanje odgovornosti donatora i posrednika u lancu doniranja hrane, regulisanje doniranja hrane za životinje, kao i vođenje registra posrednika i korisnika.

Foto-ilustracija: Unsplash (nrd)

„Takođe, potrebno je urediti pitanje PDV-a za doniranu hranu, budući da se PDV na donacije hrane plaća, pa se mnogim kompanijama ne isplati da doniraju hranu, odnosno to ih košta. U nekim državama su napravili zakonodavni i institucionalni okvir koji ne bi samo podsticao doniranje hrane, već ga učinio obaveznim. Na primjer, Francuska je postala prva zemlja na svijetu koja je zabranila supermarketima da bacaju ili uništavaju neprodata hranu. Po zakonu, oni moraju da je doniraju humanitarnim organizacijama i bankama hrane“, napominje Sajc.

Hitnost rješavanja problema gubitka i rasipanja hrane potvrđuje i približavanje roka za postizanje Agende održivog razvoja do 2030. godine, posebno cilja održivog razvoja 12.3, koji teži da prepolovi globalno rasipanje hrane po glavi stanovnika na nivou maloprodaje i potrošača i smanji gubitke hrane duž proizvodnih i nabavnih lanaca.

Neophodno je da hrana koju proizvodimo stigne do onih kojima je najpotrebnija, uz očuvanje resursa naše planete. Ovaj Međunarodni dan svijesti o gubitku i rasipanju hrane 2024. godine poziva sve – vlade, preduzeća i pojedince – da preduzmu hitne mjere i doprinesu održivijoj budućnosti za ljude i planetu.

Milena Maglovski

slični tekstovi

komentari

izdvojene vesti