Da li ste ikada pomislili da bi neko mogao da plati porez – zato što krave ispuštaju gasove? Zvuči kao šala, ali upravo se o tome ozbiljno raspravlja u jednoj evropskoj državi.
Kada sam odlučila da svoje obrazovanje usmjerim ka ekologiji, nisam u potpunosti znala šta sve ta oblast obuhvata. U mom prvom razmišljanju, ekologija je značila prije svega smanjenje zagađenja prirode otpadom, ozelenjavanje prostora i brigu o životinjama. Međutim, nakon upisa na studije i početka rada u ovoj oblasti, moj pogled na ekologiju brzo se proširio. Bilo je izazovno povezati sve informacije i shvatiti koliko duboko ekologija prožima sve sfere društvenog života. Kroz nekoliko godina svakodnevnog proučavanja, otkrivala sam različite, ponekad i neočekivane aspekte ove teme. Jedna od novijih tema na koju sam naišla, vrlo me je zaintrigirala, zbog čega želim da je podijelim sa vama.
Još na studijama razgovarali smo o tome koliko gasovi staklene bašte utiču na klimatske promjene, a posebno se izdvaja metan – mnogo snažniji zagađivač od ugljen-dioksida. Tada me je iznenadila činjenica da su farme domaćih životinja, poput krava, veliki izvor tih emisija. Osim što se za uzgoj hrane koristi mnogo vode i prekopava zemlja (oslobađajući time zarobljeni ugljenik), same životinje proizvode metan prilikom varenja – koji izbacuju kroz, narodski rečeno, prdež.
Da, baš tako – izmet i gasovi koje ispuštaju domaće životinje postaju predmet jedne od najneobičnijih mjera za koje sam čula do sada. Riječ je o porezu na prdež, mjeri koju je donijela zemlja poznata po inovativnosti i ekološkoj svijesti – Danska.
Kada sam prvi put čula za porez na metan koji emituju farme u Danskoj, priznajem da sam se nasmijala. Ipak, kada sam počela da istražujem, shvatila sam da je ova tema daleko ozbiljnija i složenija nego što se na prvi pogled čini. Zbog toga sam željela da istražim šta zapravo stoji iza ove mjere i zbog čega se zemlja poput Danske odlučila na ovakav korak.
Kako jedan porez na prdež može da utiče na čitavu zemlju?
Ova mjera poznata je zapravo kao porez na flatulenciju ili Burp Tax i odnosi se na gasove sa efektom staklene bašte koje ispuštaju krave, ovce i svinje. Danska je odlučila da od 2030. godine farmeri plaćaju porez od 300 danskih kruna (oko 43 dolara) za emisije gasova koje njihove životinje ispuštaju, računato prema tome koliko metan šteti klimi – kao da je u pitanju ugljen-dioksid. Do 2035. godine, porez će se povećati na 750 kruna (oko 106 dolara).
Ono što mi je bilo posebno interesantno jeste da postoji mogućnost kako da se farmerima olakša ova mjera i to kroz povraćaj poreza od 60 odsto. Način na koji ovo mogu da ostvare jeste da preduzmu mjere za smanjenje emisije metana. Na prvu sam pomislila – a kako? Da li će životinje jesti dijetalnu hranu koja im neće proizvoditi toliko gasova? Nastavila sam da istražujem i saznala da sam donekle bila u pravu. Naime, to može da se ostvari promjenom ishrane životinja, kroz posebne dodatke ishrani, zatim kroz primjenu tehnologije koja stajnjak (životinjski izmet) pretvara u biogas i drugo.
Postavlja se pitanje zašto je Danska odlučila da baš za ovaj sektor uvede takve mjere? Podaci na koje sam naišla pokazuju da poljoprivreda u ovoj zemlji zauzima oko 65 odsto teritorije, a da farme u zemlji imaju pet puta više svinja i krava nego stanovnika, zbog čega poljoprivredni sektor predstavlja možda i najvećeg zagađivača klime u Danskoj.
Podijeljena mišljenja
Iako ova mjera na prvi pogled djeluje korisno, izazvala je brojna podijeljena mišljenja. Neki je smatraju politički motivisanom, jer se farmeri vide kao najlakša meta za oporezivanje, dok se veći zagađivači poput saobraćaja i grijanja izbjegavaju zbog političke nepopularnosti. Takođe, iako porez plaćaju farmeri, vjeruje se da će troškovi na kraju pasti na potrošače kroz više cijene hrane. Pojedini su zabrinuti i zbog sve veće kontrole države nad proizvodnjom i tržištem, a dodatno se dovodi u pitanje tačnost procjene emisija metana sa farmi.
Ne znam koliko će ova mjera zaista biti efikasna, niti šta se sve krije iza nje, niti koliko su podijeljena mišljenja osnovana. Ipak, porez na metan u Danskoj otvara važnu temu – kako da zaista smanjimo emisije u svim sektorima, pa i onima koji se često zanemaruju.
Zanimljivo je da Danska nije prva zemlja koja se odlučila na ovaj korak. Novi Zeland je 2022. godine uveo sličan porez na emisije gasova iz poljoprivrede, ali je nova vlada koja je došla na vlast, najavila njegovo ukidanje nakon brojnih žalbi poljoprivrednika. Ova situacija pokazuje koliko su ovakve mjere osjetljive i politički zahtjevne, i postavlja pitanje – da li ovakvi modeli mogu opstati na duže staze?
Ostaje da vidimo da li će Danska uspjeti da ostvari konkretne rezultate i postane primjer drugim zemljama, ili će njen porez na prdež ostati samo još jedan primjer koliko zelena tranzicija može biti kompleksna i nepredvidiva.
Katarina Vuinac
