Dok pristalice Demokratske stranke iskazuju svoje razočaranje na društvenim mrežama, a mediji istražuju „ko je kriv” za debakl Kamale Haris, Donald Tramp se priprema za svoj veliki povratak na političku scenu kao predsjednik SAD-a.
Kontroverzni biznismen i multimilioner još jednom je osvojio glasove većine oslanjajući se na svoj prepoznatljiv „narodski” pristup i otvoreno konzervativne, antiglobalističke stavove. Njegova vizija obećava Ameriku koja će opet biti „najmoćnija nacija na svijetu”, a dok se jedni raduju povratku staroj slavi, za druge to predstavlja opasan korak unazad. Bilo kako bilo, dani do inauguracije brzo se broje, a oči cijelog svijeta uprte su u Donalda Trampa i njegov plan za američku budućnost.
Nema sumnje da će naredne četiri godine biti zanimljive, baš kao što su i sami izbori bili, no okrenimo se sada pitanju klimatskih promjena i šta će povratak republikanaca značiti za budućnost planete.
Klimatolozi upozoravaju da Trampova politika favorizuje fosilna goriva i umanjuje značaj ekoloških regulativa, te da kao takva predstavlja ozbiljan izazov za globalnu borbu protiv klimatskih promjena.
Njegov prvi mandat ostaće upamćen po povlačenju Sjedinjenih Američkih Država iz Pariskog klimatskog sporazuma i ukidanju stotina propisa za zaštitu životne sredine, a isto je najavio i za ovaj mandat. Prisutna je i bojazan da će SAD smanjiti svoja ulaganja u inovacije i čistu energiju, budući da je novoizabrani predsjednik poznat po svom skepticizmu prema naučnom konsenzusu o klimatskim promjenama.
Jasno je da Tramp ne popušta u svojim antiklimatskim stavovima jer ga ni tokom četvorogodišnje pauze ništa nije uvjerilo u ozbiljnost klimatskih promjena, a koje je u više navrata okarakterisao kao „podvalu” globalista.
Zbog toga brojni klimatolozi i politikolozi pobjedu Trampa vide kao katastrofu u najavi, barem kada je riječ o klimatskoj krizi, no možda ipak nisu bili sasvim fer prema ovom republikancu kada su došli do ovog zastrašujućeg zaključka.
Da bismo mogli da naslutimo kako će izgledati naredne četiri godine u SAD-u, moramo se osvrnuti na njegov mandat od 2017. do 2021. godine i odmah uočavamo da tada nije došlo ni do kakve klimatske kataklizme kakva je najavljivana. Štaviše, emisije gasova sa efektom staklene bašte su opale – delimično kao rezultat prelaska sa uglja na prirodni gas i obnovljive izvore energije, djelom kao posljedica pandemije korona virusa.
Sada, kada je jasno da njegov prvi mandat nije uveo svijet u stanje klimatske katastrofe, nema razloga za paniku prije nego što vidimo kako će se stvari zaista odvijati nakon što sjedne u fotelju.
Uostalom, iako se druga strana glasno zalaže za borbu protiv klimatskih promjena, ne možemo reći da je kampanja gospođe Haris ostala doslijedna ovim načelima. Za govornicom su se smjenjivale brojne javne ličnosti nesebično pružajući podršku „plavima”, dok se van nje vozikaju svojim privatnim avionima koji, prema podacima Međunarodne agencije za energetiku (IEA), za samo dva sata ispuste količinu gasova staklene bašte koja je ekvivalentna godišnjim emisijama prosječne osobe!
I zato – ne žurimo sa zaključcima, možda nas Tramp sve prijatno iznenadi i, pored zdravog društva kome se većina Amerikanaca nada, iza sebe ostavi i zdravu planetu.
