Promišljanje čovjeka o njegovom negativnom uticaju na prirodu ostavlja pisani trag i kroz nekoliko vijekova unazad, ipak u to vrijeme nije postojalo dovoljno saznanja o tome do kojih razmjera može da dovede takav odnos prema životnoj sredini. Ozbiljniji razvoj ekološke svijesti i zaštite životne sredine zahtijevao je da čovječanstvo osvijesti još jedan bitan momenat – nije sam na planeti. To je trenutak u kojem je čovjekova svijest prožeta brigom o drugim bićima, napuštajući isključivu strepnju za opstanak svoje vrste. Ni danas ne može da se kaže da je taj momenat u potpunosti proživljen, ali šezdesete godine prošlog vijeka bile su početak napretka čovječanstva od antropocentrizma prema ekocentrizmu. Nebrojeno je uspona i padova u ljudskom odnosu prema prirodi koji su od tog vremena do danas zabilježeni, a u nastavku će biti predstavljeni neki od trenutaka koji su bili značajni za razvoj zaštite životne sredine i svih živih bića.
Osnivanje WWF-a i revolucionarno Tiho proljeće
Početak šezdesetih godina prošlog vijeka donio je osnivanje Svjetskog fonda za prirodu (WWF), kao međunarodnu nevladinu organizaciju koja je pred sebe postavila cilj obezbjeđenja finansijskih sredstava kako bi se pomogla zaštita prirodne sredine i biodiverziteta koji je bio ugrožen čovjekovim razvojem i djelovanjem. Posebno mjesto u tihom rađanju ekološke revolucije zauzima, prema mišljenju mnogih, Rejčel Karson, američki zoolog i biolog, koja ljubav prema prirodi ispoljava kroz pisanje. Iako su i knjige iz decenije ranije bile zapažene, ona koja je izvršila najsnažniji uticaj bila je Tiho proljeće iz 1962. godine. Hrabrost za temu izvan svog vremena autorka je pokazala kroz ispisane redove ukazujući na opasnost koju izaziva korišćenje DDT-a (vrsta insekticida) na živi svijet.
Njeno djelo dovelo je kasnije do zabrane korišćenja ovog insekticida u poljoprivredne svrhe u Sjedinjenim Državama, ali ono što je još značajnije, podstaklo je osvješćivanje i hrabrost za očuvanje prirode od zagađivača. Još jedan bitan trenutak u ovoj deceniji, kada je riječ o očuvanju živog svijeta, jeste 1964. godina kada je osnovana Međunarodna unija za očuvanje prirode (IUCN), poznata po Crvenoj listi ugroženih vrsta koju objavljuje, a koja sadrži najsveobuhvatnije informacije o statusu i riziku od izumiranja vrsta.
U FOKUSU:
- UNAPREĐENJE ZAŠTITE ŽIVOTNE SREDINE U SRBIJI
- PRIRODNO RJEŠENJE ZA SPORIJE TRULJENJE VOĆA I POVRĆA
- PRECIZNE STRATEGIJE I PLANOVI ZA UBLAŽAVANJE POSLJEDICA KLIMATSKIH PROMJENA
Stokholmska deklaracija i Dan planete Zemlje
Prvo obilježavanje Dana planete Zemlje 22. aprila 1970. godine, otvorilo je vrata za važne događaje koji će uslijediti u narednoj deceniji. Na taj dan, u Sjedinjenim Državama je oko 20 miliona ljudi učestvovalo na događajima koji su se odvijali na nekoliko desetina hiljada lokacija širom zemlje. Dvadeset godina kasnije, Dan planete Zemlje postaje zvanično globalni dan, kada je 22. aprila 1990. godine u ovom danu učestvovalo oko 200 miliona učesnika u više od 140 zemalja širom svijeta. Dvije godine kasnije, u Stokholmu je održana prva svjetska konferencija koja je pitanje životne sredine postavila kao glavnu temu – Konferencija Ujedinjenih nacija o čovjekovom okruženju. U okviru događaja donijeto je nekoliko vrlo važnih odluka – usvojena je poznata Stokholmska deklaracija, kao i Akcioni plan za životnu sredinu. Deklaracijom je postavljeno 26 principa za očuvanje i unapređenje životne sredine, usmjeravajući fokus na potrebu međunarodne saradnje po ovom pitanju. Kao rezultat Stokholmske konferencije nastao je Program Ujedinjenih nacija za životnu sredinu (UNEP), koji je kroz dugogodišnji rad sa vladama, civilnim društvom, privatnim sektorom i ostalim entitetima Ujedinjenih nacija posvećen ekološkim problemima, koji zahtijevaju najhitnije rješavanje.
Iako je Rimski klub kao međunarodna organizacija, koju čine stručnjaci iz različitih oblasti, nastala još 1968. godine sa ciljem izučavanja i promovisanja održive politike razvoja, hronološki se navodi u ovom dijelu teksta. Naime, 1972. godine objavljen je izvještaj Rimskog kluba sa najvećim doprinosom. Riječ je o izvještaju pod nazivom Granice rasta, koji je kroz analizu tadašnjih trendova i projekcija u vezi sa rastom populacije, iznio zabrinjavajuće informacije koje su ukazale na to da planeta Zemlja sa svojim organičenim kapacitetom resursa, neće moći da isprati takav rast ljudske populacije i potrebe za korišćenjem resursa. Izvještaj bi mogao da se opiše kao pokretač razvoja svijesti o potrebi primjene principa održivog razvoja.
Još dva bitna događaja koji su obilježili sedamdesete godine jesu Konvencija o međunarodnoj trgovini ugroženim vrstama divlje flore i faune (CITES) iz 1973. godine i Konvencija o prekograničnom zagađenju vazduha (CLRTAP) iz 1979. godine. Konvenciju CITES su potpisale 184 zemlje, a donijeta je sa ciljem da se osigura da međunarodna trgovina biljkama i životinjama neće ugroziti njihov opstanak u divljini. Razlog za potpisivanje Konvencije CLRTAP bio je sve veće nezadovoljstvo ljudi usljed štetnih uticaja kiselih kiša na području Evrope. Kao prva regionalna konvencija koja se odnosi na zaštitu životne sredine, na snagu je stupila 1983. godine kako bi se smanjili najveći zagađivači u Evropi i Sjevernoj Americi. Od njenog donošenja, proširena je sa nekoliko Protokola koji su se posebno usmjerili na zagađivače kao što su azotni oksid, amonijak, toksični teški metali, sumpor i drugi. Kroz godine, zabilježen je značajan uspjeh Konvencije u smanjenju nivoa zagađivača. Zvanični podaci Ekonomske komisije OUN za Evropu (UNECE) pokazuju da su već između 1990. i 2006. godine nivoi ugljen-dioksida opali za 70 odsto u Evropskoj uniji, a za 36 odsto u Sjedinjenim Državama, dok su u istom periodu, kao još jedan primjer, nivoi PM 10 čestica smanjeni za 28 odsto na nivou Evropske unije.
Priredila: Katarina Vuinac
Tekst u cijelosti pročitajte u Magazinu Energetskog portala OČUVANJE PRIRODE.
