U okviru posljednjeg dana samita SET Trebinje 2025 održan je i panel posvećen izazovima investiranja u OIE i administrativnim barijerama, gdje su panelisti otkrili koje su to prepreke koje koče razvoj zelenih projekata u ovom dijelu Evrope i kako ih možemo otkloniti.
Na samom početku, Jovanka Atanacković, direktorka za razvoj projekata u Srbiji u kompaniji CWP Europe, istakla je da je možda važnije odgovoriti na pitanje da li zaista želimo energetsku tranziciju, nego govoriti o pojedinačnim problemima.
„Smatram da je svaki problem rešiv, novca za investicije ima, i zato je možda važnije da otkrijemo da li je energetska tranzicija nešto što svi zaista želimo i da li smo spremni da konvencionalne elektrane zamenimo novim kapacitetima, uz naravno zadržavanje dovoljno bazne energije da bi se postigla energetska stabilnost i bezbjednost države”, rekla je Atanacković.
Pritom, istakla je da CWP razvija projekte velike snage u Srbiji i regionu, kao i da je CWP učestvovao na obe aukcije održane u Srbiji za dodjelu tržišne premije – prvi put sa projektom vjetroelektrane Vetrozelena snage 300MW, a drugi put sa solarnom elektranom Solarina snage 150 MW, prilikom čega su u oba puta obezbijedili premiju za 70 odsto kapaciteta ovih elektrana.
Nezreli projekti otežavaju energetsku tranziciju
Panelisti su se složili da administrativno zagušenje stvaraju nedovoljno zreli i ozbiljni projekti, dok nadležne institucije nemaju dovoljno kadra koji će brzo prepoznati projekte koji imaju perspektivu.
„Kada je riječ o finansiranju OIE projekata, prvi korak koji treba da napravimo je da eliminišemo sve nezrele projekte, a zaposleni u javnim službama još uvijek nisu dovoljno obučeni za ovakve poslove. Zaista je veliki broj špekulanata i nadam se da ćemo u narednom periodu naći način kako da ovaj problem riješimo”, rekla je Arnesa Borčak, projektni menadžer UNDP (Program Ujedinjenih nacija za razvoj).
Nikola Bitrak, direktor u kompaniji Colenco S. Makedonija, složio se da neozbiljni investitori koče energetsku tranziciju, uz napomenu da je ovaj problem daleko izraženiji u svijetu solara nego u svijetu energije vjetra.
„Iako je proces realizacije projekata vjetroenergije još uvek dug – potrebno je oko osam godina od početka planiranja projekta do njegovog puštanja u rad – to je u neku ruku i dobro jer na kraju opstanu oni projekti koji su zaista ozbiljni”, rekao je Bitrak.
Pročitajte još:
- SET Trebinje: Regionalna mreža stabilna, ali modernizacija neophodna
- Elektrana na biomasu u BAT-ovoj fabrici i istraživanje geotermalne energije u Hrvatskoj
- SolarPower Summit 2025: Evropa ulazi u eru solarne fleksibilnosti
Drugi krug aukcija za solarne i vjetroelektrane u Srbiji
Učesnici panela osvrnuli su se na nedavno zatvoreni drugi krug aukcija koje je Ministarstvo rudarstva i energetike raspisalo za solarne i vjetroelektrane. Ponuđena kvota od 424,8 MW za elektrane na sunce i vjetar značajno je premašena, a ukupan kapacitet elektrana koje su dobile podsticaje iznosi 645 MW, dok planirana vrijednost investicija iznosi 782 miliona eura.
Miloš Kostić, direktor kompanije MT-KOMEX, koja je izgradila ukupno 150 MW solarnih elektrana, od čega se 30 MW nalazi u vlasništvu kompanije, rekao je da su se na aukcije prijavili sa dvije solarne elektrane, ali da je tržišnu premiju dobila jedna – solarna elektrana „Kobra”, snage 9,99 MW, dok je ponuđeni kapacitet elektrane na aukciji bio 7,5 MW.
Kostić ističe da je na ovogodišnjim aukcijama cijena za električnu energiju iz solarnih elektrana daleko niža nego na prethodnim aukcijama, i dodaje da to može da obeshrabri potencijalne investitore.
„Najniža ponuđena cijena za solar ove godine je 50,9 eura po megavat-satu (MWh), dok je 2023. godine iznosila 88,65 eura/MWh. Kada je riječ o energiji vjetra, najniža ponuđena cijena ove godine iznosila je 53,59 eura/MWh, a 2023. godine 64,48 eura/MWh. Mi smo u Srbiji testirali različite modele podsticaja, od fid-in tarifa preko tržišnih premija, ali čini se da do pravog modela tek treba da dođemo kako bi ubrzali razvoj OIE projekata”, rekao je Kostić.
On je dodao da investitori mahom ne mogu da dođu do informacija o tome na kojim parcelama je moguće graditi OIE elektranu, koliko je u prosjeku vremena potrebno za dobijanje dozvola i realizaciju projekta i slično, te da bi objedinjena platforma, koja im pruža ove informacije, mogla biti rješenje.
Neusaglašenost propisa u okviru jedne države
Učesnici panela dodali su da je korijen administrativnih i finansijskih barijera zapravo nedovoljna usaglašenost propisa između zemalja regiona ili, pak, neusaglašenost propisa u okviru jedne zemlje.
Miroslav Nikolić, rukovodilac razvoja za obnovljive izvore energije i energetsku efikasnost u Elektroprivredi Hrvatske zajednice Herceg Bosne (EPHZHB), istakao je da je ovo posebno izraženo u Federaciji Bosne i Hercegovine, gdje propisi variraju i po vertikali i od kantona do kantona. Stoga Nikolić nije preterano optimističan po pitanju ekspanzije OIE projekata u BiH u narednim godinama posebno ispunjavanje ciljeva definiranih NECP-om jer, kako kaže, neće biti moguće mobilisati dovoljno sredstava i za kratko vrijeme stvoriti povoljnu investicionu klimu koja će privući investitore zbog sporih i dugotrajnih administrativnih procedura.
Nada Milovčević, načelnica Odjeljenja za koncesije i obnovljive izvore energije u Ministarstvu energetike i rudarstva RS, sa druge strane kaže da su prognoze dobre, barem kada je riječ o Republici Srpskoj, istakavši da su svi OIE projekti koji su odobreni 2022. godine sada operativni. Iako je instalisana snaga projekata značajno veća, procjena je da će u Republici Srpskoj do 2030 godine biti priključeno na mrežu novih 800 MW obnovljivih izvora energije.
Podsjećamo, samit SET Trebinje održan je od 19. do 21. marta u Trebinju. I ove godine, samit je privukao brojne govornike i posjetioce iz regiona i svijeta, koji su imali priliku da se upoznaju sa trendovima u oblasti energetike, regulativama i planovima za razvoj OIE na Balkanu, kao i tehnološkim inovacijama
