Šta treba znati o dvostranim solarnim panelima?

Dvostrani solarni paneli, poznati i kao bifacijalni paneli, jesu jedna od najnaprednijih tehnologija u oblasti obnovljivih izvora energije. U poređenju s klasičnim panelima koji proizvode struju isključivo s prednje strane, bifacijalni paneli imaju sposobnost da koriste sunčevu svjetlost i sa zadnje strane, čime omogućavaju veću proizvodnju električne energije.

Osnovni princip rada dvostranih panela zasniva se na dvostranoj apsorpciji svjetlosti. Kada sunčevi zraci padnu na panel, prednja strana funkcioniše kao kod svakog standardnog fotonaponskog modula – apsorbuje svjetlost i pretvara je u električnu energiju. Međutim, dio svjetlosti prolazi kroz prozirne ili staklene slojeve i odbija se o tlo ili druge reflektujuće površine, pa zadnja strana panela takođe učestvuje u proizvodnji struje. U optimalnim uslovima bifacijalni paneli mogu proizvesti i do 30 odsto više energije od jednostranih.

Za maksimalan rezultat, važna je i lokacija. Površine sa visokim albedo efektom – kao što su svjetla zemlja, pjesak, beton ili voda – reflektuju više svjetlosti prema zadnjoj strani panela. Zbog toga se bifacijalni paneli posebno dobro ponašaju na otvorenim prostorima, u solarnim parkovima, pored vodene površine ili na ravnim krovovima komercijalnih i industrijskih objekata obloženih reflektujućim materijalima. Pored toga, ako se na sve doda i sistem za praćenje sunca, dodatno se poboljšava efikasnost jer se prati kretanje Sunca tokom dana.

Njihova zadnja strana mora ostati otvorena i dostupna svjetlosti, što znači da se ne mogu postavljati direktno na tamne ili sjenovite površine. Idealna konfiguracija uključuje podignute konstrukcije koje omogućavaju reflektujućoj svjetlosti da dopre do zadnje strane modula.

Potencijal prikazan na primjeru

Na primjeru dvije solarne elektrane identične površine i konfiguracije: svaka sadrži 1000 panela snage 400 W, što znači ukupno 400 kW instalirane snage po elektrani. Obje su postavljene na istoj lokaciji s identičnom orijentacijom i nagibom, ali se razlikuju po tipu panela.

Prva koristi klasične monofacijalne panele, koji prikupljaju sunčevu svjetlost samo sa prednje strane. Na godišnjem nivou, u uslovima dobre osunčanosti (npr. 1400 kWh/m² godišnje, što je realno za jug Srbije ili dio Mediterana), ova elektrana može proizvesti oko 550.000 kWh električne energije.

Druga koristi bifacijalne panele, ali uz dodatne uslove optimizacije: postavljeni su na svjetlu, reflektujuću podlogu (npr. kamen belutak), imaju povećani razmak od tla kako bi zadnja strana panela bila izložena reflektovanoj svjetlosti i montirani su na konstrukciji koja omogućava minimalno sijenčenje i maksimalnu difuziju svjetla.

U takvim optimalnim uslovima, zadnja strana bifacijalnih panela može doprinijeti dodatnih 20–30 odsto proizvodnje u odnosu na monofacijalne panele. To znači da bi ista elektrana mogla proizvesti do 715.000 kWh godišnje, što je povećanje od 165.000 kWh, ili tačno 30 odsto više.

U prevodu – bez postavljanja dodatnih panela ili zauzimanja više prostora, bifacijalni sistem u idealnim uslovima može doneti potencijlano trećinu više električne energije.

Finansijski gledano, ako je otkupna cijena struje npr. 10 centi po kWh, ta razlika donosi dodatnih 16.500 eura godišnje prihoda. U periodu od 25 godina, razlika u zaradi može premašiti 400.000 eura, što jasno opravdava nešto veću početnu investiciju u bifacijalne panele i kvalitetniju montažu.

Iako je početna cijena bifacialnih panela nešto viša u poređenju s konvencionalnim modelima, veća proizvodnja energije omogućava brži povraćaj investicije. Upravo zato ih sve češće koriste veliki investitori u solarne elektrane, zatim industrijski kompleksi koji žele da smanje troškove električne energije, ali i institucije koje sprovode istraživačke ili pilot-projekte u oblasti energetske efikasnosti.

Energetski portal

slični tekstovi

komentari

izdvojene vesti