Iako vrlo koristan u industrijskom sektoru, olovo kao teški metal predstavlja ozbiljnu opasnost za zdravlje ljudi i životnu sredinu zbog svoje izrazite toksičnosti – svaka izloženost nosi rizik. Prema podacima Programa Ujedinjenih nacija za životnu sredinu (UNEP), olovo se povezuje sa ozbiljnim zdravstvenim problemima, uključujući više od 1,5 miliona smrtnih slučajeva godišnje, a takođe može izazvati razvojne poremećaje kod djece. Kada je riječ o životnoj sredini, olovo zagađuje vazduh, vodu i zemljište, čime ugrožava biodiverzitet i posredno ponovo utiče na ljudsko zdravlje.
Dodatni problem predstavlja široka upotreba olova. UNEP je na konkretnim primjerima pokazao gdje se olovo često koristi, ali i kako se može smanjiti njegova prisutnost.
U boje se dodaje kako bi postale intenzivnije i otpornije na vlagu. Olovo se često koristi na igralištima i igračkama, što ga čini posebno opasnim za djecu. Međutim, danas više od 40 zemalja ima zakonske kontrole nad ovakvim bojama. UNEP je, u saradnji sa partnerima, razvio model zakona i smjernice kako bi zemljama pomogao u regulisanju olovnih boja. Globalni savez za eliminaciju olovne boje, koji okuplja vlade, akademsku zajednicu, nevladine organizacije i proizvođače boja, ima za cilj da poveća broj ovakvih zakona na globalnom nivou.
Industrija baterija koristi olovo u najvećoj mjeri. Štaviše, sa razvojem obnovljivih izvora energije i prateće infrastrukture, raste i potreba za baterijama, ali i rizik od nepravilnog upravljanja njima. Kao rješenje, ističe se potreba za strožim bezbjednosnim propisima i povećanim ulaganjima u odgovarajuću opremu i objekte.
Pročitajte još:
- Kakav je napredak EU u Strategiji za hemikalije u cilju održivosti
- Evropa: Dječji proizvodi ispuštaju toksične hemikalije
- PFAS u tekstilu ugrožava zdravlje i otežava reciklažu – postoji li održivija alternativa?
Aluminijumsko posuđe može biti posebno opasno, jer olovo iz njega može da prodre u hranu i dospije u organizam, gdje se akumulira u kostima i zubima. Djeca su posebno ugrožena jer mogu apsorbovati više olova nego odrasli. Kao rješenje se preporučuje korišćenje posuđa od alternativnih materijala, poput nerđajućeg čelika, ili sprovođenje strože kontrole prilikom proizvodnje posuđa koje sadrži aluminijum.
Olovo se može dodavati i začinima poput kurkume i nevena, radi intenzivnijih boja i veće ekonomske vrijednosti. Iako su pojedine zemlje smanjile upotrebu olova zahvaljujući kampanjama za podizanje svijesti, sprovođenje zakona ostaje izazov. Organizacija za hranu i poljoprivredu i Svjetska zdravstvena organizacija pružaju smjernice za smanjenje olova u hrani, a vlade mogu koristiti ovo znanje kako bi informisale i ojačale mrežu za nadzor olova i nacionalne politike. Pored toga, mogu sarađivati sa zdravstvenim agencijama i ulagati u češća testiranja krvi kako bi identifikovale trendove i ograničile izloženost.
Na značajno smanjenje toksične posljedice ovog teškog metala može da utiče obnovljena saradnja između vlada i privatnog sektora, koja je usmjerena na jačanje politika i pronalaženje alternativa bez olova. UNEP vodi vrlo značajnu inicijativu – Partnerstvo za budućnost bez olova, koje ima za cilj da se do 2040. godine okonča trovanje djece olovom.
Energetski portal
