U bogatoj prirodi Đerdapa, najvećeg nacionalnog parka u Srbiji, živi mali broj risova. Iako tačan broj trenutno nije poznat, procjenjuje se da u Nacionalnom parku Đerdap ima nešto više od desetak ovih divljih mačaka.
Ovi risovi danas su gotovo odsječeni od svoje matice u Rumuniji, gdje je njihova populacija daleko veća, s više od dvije hiljade jedinki. Glavni krivac za izolaciju „naših” risova je Dunav, ali su njihovoj sudbini doprinijele i klimatske promjene, kako piše Klima101.
Naime, već cijelu deceniju Dunav u Đerdapu ne ledi cijelom svojom površinom, što znači da životinje ne mogu preći vodenu granicu između Srbije i Rumunije.
„Risovi su mačke i ne vole vodu”, objašnjava biologinja iz Nacionalnog parka Đerdap, Sara Stanković, za portal Klima101.
„U suštini, plivaju samo ako su prisiljeni različitim razlozima.”
Samim tim, da bi prešli na drugu stranu rijeke, i obrnuto, potreban im je most – odnosno sloj leda koji se formira u zimskim mjesecima.
Međutim, tog mosta nema još od 2014. godine, kada je, prema navodima Nacionalnog parka Đerdap, Dunav posljednji put potpuno zaledio.
Tako, u svjetlu toplijih zima, srpski i rumunski risovi ostaju razdvojeni.
„Osim ovog efekta ostrva, odnosno izolovanosti, na smanjenje broja risova ispod optimuma kod nas utiču i mnogi drugi faktori kao što je nezakoniti lov”, dodaje Stanković.
Kako objašnjava biologinja, zbog svega ovoga, u Srbiji dolazi do parenja jedinki koje su u srodstvu.
Pročitajte još:
- Potrošili smo dozvoljene resurse – od danas živimo na dug planete
- Srbija je potrošila sve prirodne resurse za ovu godinu
- Objavljena prva studija o ekološkim posljedicama projekta „Jadar“
„To dalje uzrokuje ispoljavanje loših, neadaptilnih osobina, koje risovima nisu od koristi, kao i povećanu sklonost ka ispoljavanju različitih bolesti.”
Kako navodi naša sagovornica, risovi koji nastaju iz takvih odnosa češće se rađaju sa srčanim manama, manji broj jedinki uopšte dolazi na svijet, a mladunci zbog zdravstvenih problema uginu poslije samo dva-tri mjeseca.
Iako stvarni uvid u stanje risova možemo dobiti tek nakon pregleda, koji uključuje čak i EKG, naučnici iz regiona opazili su da i sam izgled može biti indikator zdravlja jedinke.
„Risovi na ušima imaju po jedan čuperak”, konstatuje biologinja, „dok je u Hrvatskoj i Sloveniji uočen trend da jedinke koje nose srčane anomalije imaju po dva čuperka na ušima.”
Srbija se nalazi u široj zoni Mediterana koja predstavlja tzv. žarište klimatskih promjena. To znači da se zagrijavamo brže od globalnog prosjeka.
Porast temperature ne osjećamo samo tokom ljeta, već tokom cijele godine: prema mjerenjima Republičkog hidrometeorološkog zavoda (RHMZ), devet od deset najtoplijih ikada zabilježenih zima u našoj zemlji dogodile su se nakon 2000. godine, dok su one hladnije zabilježene u ranijem periodu.
Upravo ovakvi „ugodniji” zimski mjeseci, praćeni izostankom leda na Dunavu, stvaraju naizgled nepremostivu barijeru između srpskih i rumunskih risova.
U zagrijanijoj Srbiji, na udaru su naše zdravlje, naša poljoprivredna proizvodnja, način života uopšteno, a usamljeni risovi iz Đerdapa pokazuju nam da posljedice klimatskih promjena sežu mnogo dublje nego što mislimo.
Nacionalni park Đerdap proglašen je 1974. godine i najveći je u Srbiji.
Nalazi se u sjeveroistočnom dijelu zemlje, duž stotinu kilometara desne obale Dunava, i prostire se na površini od skoro 64 hiljade hektara. Glavna prepoznatljivost područja vjerovatno je grandiozna Đerdapska klisura, najduža i najveća klisura probojnica u Evropi.
U ovim predjelima opstaje preko 1.100 vrsta biljaka, uključujući i primjerke drevne flore kao što su koprivić, jorgovan, orah i srebrna lipa. Ima čak i preko desetak vrsta orhideja.
Okružene svom tom vegetacijom, žive i mnogobrojne životinjske vrste – a risovi su samo jedna od njih. U Đerdapu se mogu naći i jeleni, srne, jazavci, lisice, vukovi, šakali, ježevi, divlje svinje…
Ali ma koliko ovakva slika nacionalnog parka djelovala romantično, ne smijemo zanemariti da je ovo prirodno bogatstvo izloženo različitim negativnim uticajima.
Izvor: Klima101
