Zašto je grčko selo izronilo iz vode?

Ispod mirne površine jezera Mornos nadomak Atine donedavno su počivali ostaci sela Kalio koje je potopljeno prije više od četiri decenije. I baš kada je selo gotovo potpuno izblijedilo iz sjećanja njegovih nekadašnjih mještana, ostaci kuća počeli su da se pomaljaju iz vode kao povampireni ukazujući na jezivu realnost koju donosi suša.

Sigurna sam da niko od starije generacije nije očekivao da će ponovo ugledati zidove svoje davno potopljene kuće koja ovoga puta izgleda sablasno, okružena školjkama i algama, i stoga teško može da prizove uspomene na neko srećno djetinjstvo. Štaviše, ruine koje su se ponovo našle na vazduhu ukazuju na nimalo svjetlu budućnost koja nas sve čeka ukoliko već sada ne napravimo odlučne korake u ublažavanju klimatske krize.

 

 
 
 
 
 
Прикажи ову објаву у апликацији Instagram
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 

 

Објава коју дели DXB News Network (@dxbnewsnetwork)

Naime, Grčka se već godinama suočava sa sušom koja ostavlja nemjerljive posljedice po poljoprivredu i vodosnabdijevanje. Sva ta slana voda koja okružuje mnogima omiljenu turističku destinaciju ne može da pomogne kada upeče sunce, a kiše nema na vidiku. Zime bez padavina, u kombinaciji sa ljetnjim toplotnim talasima, snizile su vodostaj u mnogim rijekama i jezerima, pa tako i u vještačkom jezeru Mornos.

Ovo jezero nastalo je prije 45 godina tako što je postavljlen zemljani nasip na istoimenoj rijeci u centralnoj Grčkoj. Značaj jednog od najvećih vještačkih jezera u zemlji ogleda se u tome što ono snabdijeva vodom čitavu Atinu u kojoj živi 40 odsto stanovništva Grčke.

Tako je ovogodišnje nemilosrdno toplo ljeto ugrozilo stabilno vodosnavdijevanje za grčku prestonicu, a lokalno stanovništvo na obalama jezera Morgos podsjetilo na napuštene domove i žrtvu koju su morali da podnesu prije skoro pola vijeka.

Kako prenose svjetski mediji, pojedini mještani sada se pribojavaju da će suša uskoro otkriti čitavo selo, čak i crkvu koja se nalazi blizu sredine jezera.

Ovo nije prvi put da sušna ljeta otkrivaju misterije koje radije ne bismo vidjeli. Prije dvije godine, vodostaji pojedinih evropskih rijeka postali su toliko niski da su izronile stijene sa neobičnim upozorenjima,  a na jednoj je uklesano “ako me vidiš, plači”.

Ove stijene nazivaju još i kamenjem gladi jer, kada rijeke presuše toliko da kamenje postane vidljivo, posljedice po poljoprivredu, a time i glad, su gotovo neizbježne.

Da li postoji efikasan način da se sušama stane na put? Iako djeluje da smo potpuno nemoćni kada se vreli ljetnji dani zaređaju, a jezera i rijeke počnu da nestaju, jedan od osnovnih načina da zakoračimo u svjetliju budućnost jeste borba protiv klimatskih promjena.

Ljudski faktor je glavni razlog zbog kojeg su ljeta sve toplija, a prosječne temperature u zemljama iz godine u godinu probijaju prethodne rekorde. Iako zastrašujuće, saznanje da smo mi odgovorni u neku ruku je utješno jer možda još uvijek nije kasno da se iskupimo za višedecenijsko zanemarivanje životne sredine.

Više električnih automobila i obnovljivih izvora energije znači da ćemo manje gasova sa efektom staklene bašte ispustiti u autmosferu, a iduća ljeta nadajmo se dočekati sa nešto prijatnijim temperaturama. Iako priznajem da sam se, kao novinar, obradovala interesantnom naslovu o “povampirenom” selu, priznajem da mi je ipak draže da ono što je pod vodom – tamo i ostane.

Milena Maglovski

slični tekstovi

komentari

izdvojene vesti