Kako bi se očuvale tradicionalne vrijednosti Vojvodine – prije svega multikulturalnost i bogatstvo različitosti – u proljeće 2023. godine želja za djelovanjem u lokalnoj zajednici okupila je kritičnu masu ljudi iz privrede, kulture i umjetnosti. Iz te inicijative nastalo je udruženje koje je ponijelo zanimljivo ime – PASTIR, zanimanje nekada široko rasprostranjeno u Vojvodini, koje simbolizuje brigu i očuvanje zajedničkih vrijednosti.
Ove vrijednosti oživljavaju kroz restauraciju župnog dvora – prizemne barokne zgrade iz 1817. godine, podignute od zemlje i svjedočanstva vremena i tradicije. Kako za naš magazin ističe Branislava Grubor, diplomirani analitičar zaštite životne sredine, osnivač i predsjednica Udruženja građana PASTIR iz Čelareva, ideja o rekonstrukciji rodila se u trenutku prvog susreta sa objektom i uvidom u njegova izuzetna arhitektonska i zanatska rješenja stara više od dva vijeka. Građen kao reprezentativni objekat za potrebe crkve, župni dvor objedinjuje ono najbolje iz Vojvodine – prostranost, svjetlost i poziciju sa pogledom na centralni park u Čelarevu.
Već vrijedna pažnje, ova priča dobija svoju jedinstvenost željom da objekat bude obnovljen prirodnim materijalima i tradicionalnim metodama gradnje i da se kao takav prikaže široj zajednici.
Značaju očuvanja ovog objekta pripisuje se i podatak da je jedan od rijetkih objekata sagrađenih od zemlje koji ima očuvano otvoreno ognjište na kojem se spremala hrana prije zidanih šporeta. Župni dvor sačuvao je originalne dokumente s početka 19. vijeka koji svjedoče burnoj istoriji Čelareva kao carskog spahiluka koji je bio kupovan i prodavan od strane ugarskih plemića i dijelio njihovu sudbinu, objašnjava naša sagovornica.
– Objekti ove veličine i ovakvog tipa više ne postoje, srušeni su. Mi smo sa rekonstrukcijom počeli u posljednji čas i uspjet ćemo da očuvamo ovaj biser vojvođanske arhitekture – ističe Branislava Grubor.
U FOKUSU:
- Plastični otpad sa vojvođanskih polja pretvoren u novu vrijednost
- Regeneration: Jalovišta koja su postala resurs za održivost
- „Suva, al’ čista” – između ekološke akcije i društvene kritike
Veliku pomoć u ovakvom, do sada uspješnom, poduhvatu pruža i arhitekta Dragana Kojičić, doktor nauka posvećena održivoj gradnji, ekologiji i permakulturi, sa kojom ih je spojila ljubav prema zemljanim objektima. Značaj ovakvog pristupa arhitekturi posebno se ogleda u vremenu koje dolazi, a koje donosi izazove poput ograničenih resursa, dugotrajnih temperaturnih pikova i smjene ekstremno sušnih i kišnih perioda.
Zemlja kao materijal za gradnju je izuzetna ukoliko postoji znanje kako se njome radi i primjenjuje na različite vrste aplikacija – zidne konstrukcije, različite vrste maltera, podovi, fasade… Spisak je zapravo isti kao i kod savremenih materijala i zavisi od sastava i finoće, odnosno veličine čestica zemlje. Zemlja iz Vojvodine je izuzetno fine granulacije, što je čini odličnom za završne maltere i objekte koji se ne zidaju previše visoko.
– Ako imate obučene radnike, materijal koji je gotovo svuda oko vas, možete da izgradite ozbiljan objekat za kvalitetan život. Kada pogledate da je sav materijal iz okruženja od desetak kilometara, shvatate i veliku racionalnost i ekološke principe po kojima je građen. Pri tome, svaki neuspjeli pokušaj, stari malteri koji su otpali sa zidova i tako dalje – mogu se jednostavno reciklirati: dodavanjem vode oni se pretvaraju u blato koje se može ponovo koristiti – ističe predsjednica Udruženja građana PASTIR.
Župni dvor je reprezentativan primjer arhitekture – zidovi su izgrađeni od glinovite zemlje iz Čelareva, krovna konstrukcija od tesane građe dopremljene Dunavom, a pokriven je crijepom sa obližnje Čelarevske ciglane. Pored zemlje, kao materijal u gradnji koristi se i slama različite dužine, pljeva i pruće – pleter. Posebno je interesantno da ovako građene kuće nemaju potrebu za ugradnjom klima-uređaja. Zahvaljujući podrumima koji su iskopani, čuva se konstantna temperatura od oko 10 stepeni Celzijusa, a same kuće do duboko u jesen budu tople od ljetnog sunca koje ih je zagrijavalo.
– Rekonstrukcijom želimo da podižemo svijest o održivoj i prirodnoj gradnji, a to ostvarujemo kroz promociju prirodnih materijala. Za to koristimo različita okupljanja na kojima govorimo o važnosti i ljepotama ovakve gradnje. Svjesni smo toga da je ovo ipak teži način, lišen bilo kakvih prečica, sklapanja i sličnog, ali ipak su to kuće u kojima je najzdravije živjeti – zaključila je Gruborova.
Priredila: Katarina Vuinac
Tekst je objavljen u Magazinu Energetskog portala EKOMOBILNOST
