„Suva, al’ čista” – između ekološke akcije i društvene kritike

Pod maskom čistog toka, rijeka Studena u Srbiji zapravo je krila pravo industrijsko nalazište. Polovne traktorske gume, tepisi, dijelovi automobila, pa čak i ostaci bijele tehnike i bicikala – samo su neki od raznovrsnog otpada prikupljenog tokom ovogodišnje ekološke akcije „Suva, al’ čista”. Gotovo osamdeset volontera, naoružanih rukavicama i željom da Suvoj planini vrate nekadašnji sjaj, pročešljalo je tri ključne dionice: od Bojaninih voda do Devojačkog groba, od Niške Banje do Koritnjaka. Po količini prikupljenog otpada prednjačila je Jelašnička klisura, kod Potkapine. Upravo tamo, gdje priroda najviše pruža, ljudi su je najviše i zagadili – a sada i očistili.

Rezultat? Tačno 270 džakova napunjenih do vrha. Svaki od njih – mali podsjetnik za sve nas da rijeke i planine nisu deponije.

Želja da akcija postane tradicionalna

Milica Branković, urednica portala dovrha.rs, kaže da je motiv za organizovanje akcije „Suva, al’ čista” bila želja da ona postane tradicionalna, s obzirom na to da su je prošle godine pokrenula dva člana iz dva niška kluba – PK Železničar i PSK Mosor.

Udruženje ljubitelja prirode Vrh, odnosno portal dovrha.rs, prošle godine bili su volonteri u ovoj akciji, a ove godine željeli su da se aktivno uključe u njenu organizaciju. Pridružilo se i treće društvo, koje nosi ime planine koju su čistili (PD Suva planina), kao i penjačko društvo PAEK.

– Pored članova niških društava, za akciju se prijavio i veliki broj građanki i građana, a biću neskromna i reći da smo očekivali veliki broj ljudi ove godine, zato što znamo sa kakvim smo se osjećajem vratili prošle godine, kada smo bili samo volonteri. Ovo nije samo čišćenje, ovo je i druženje sa istomišljenicima, sklapanje novih prijateljstava, jedan divan dan u prirodi – ističe Brankovićeva.

Ona dodaje da je, prije same akcije, trebalo ispoštovati sve institucionalne obaveze kada su ovako velike akcije u pitanju – prijavu skupa policiji, preduzeću „Srbijašume”, Hitnoj pomoći, kao i lokalnom komunalnom preduzeću „Mediana”, koje je odmah po završetku akcije odvezlo sav otpad prikupljen na svim lokacijama.

– Organizacija ljudi jeste bila zahtjevna, pošto je trebalo organizovati i prevoz sa što manje automobila, ali je sve to zaista išlo relativno lako, s obzirom na to da su ljudi došli sa pozitivnom energijom i velikom željom da urade što više mogu za prirodu koja nam svakog vikenda pruža mogućnost da uživamo u njoj, a planinari to znaju da cijene – objašnjava Milica.

U FOKUSU:

• Budućnost saobraćaja u Hrvatskoj iz perspektive udruženja HUEM
• Elektromobilnost u Sloveniji: Kućno punjenje kao ključ inkluzivne e-mobilnosti
• Projektovanje solarne elektrane – više od izrade projekta

Otpad kao ogledalo društva

Količina izvučenog otpada ih, kaže, nije iznenadila, naročito u poređenju sa prošlogodišnjom akcijom, kada je bilo znatno manje ljudi.

– S obzirom na to da smo oko rijeke i u samoj rijeci nalazili tepihe, dijelove automobila, bicikle, veš-mašine i ostale sanitarije iz kupatila, ambalažu od hrane, pića i još mnogo toga, zaključujem da se lokalno stanovništvo, ali i izletnici, ne ophode prema Suvoj planini onako kako ona zaslužuje – ističe Brankovićeva i dodaje da to vjerovatno znači da uopšte nisu svjesni koliko su srećni što žive u ambijentu kakav je podnožje ove planine, odnosno, u slučaju izletnika, što gradskim autobusom mogu da odu do mjesta na kojem mogu da uživaju u takvoj prirodi.

Naša sagovornica dodaje da je saradnja sa institucijama u ovakvim akcijama veoma važna, budući da je riječ o zaštićenom području prve kategorije. S druge strane, smatra da bi bilo odlično da se sve nadležne institucije udruže u osmišljavanju sistema kažnjavanja za bahato ophođenje prema prirodi, jer je to jedini način da se spriječe ovakva stanja, ne samo na Suvoj planini nego i na hiljadama drugih mjesta širom zemlje.

Što se narednih koraka tiče, kaže da je mnogo učesnika došlo sa idejom da se akcije čišćenja moraju sprovoditi češće. Ipak, naša sagovornica ističe da bi više voljela da se radi na stvarima zbog kojih često čišćenje neće biti potrebno.

– Edukacija je nešto što planinari svakako rade stalno, bilo kroz brojne objave na društvenim mrežama, bilo pokazujući ličnim primjerom kako se priroda voli, a garantujem da su planinari među njenim najvećim poštovaocima. Svakako planiramo da se „Suva, al’ čista” nastavi organizovati i ubuduće, najmanje jednom godišnje – zaključuje Brankovićeva.