Gdje su nestali sokolovi?

Nebo iznad Srbije odvajkada je krasilo mnoštvo ptica grabljivica, a jedna od njih – orao krstaš, zauzela je počasno mjesto na grbu. Sokolovi su kroz istoriju uživali jednako poštovanje našeg naroda jer su, kao vjerni pratioci plemstva u lovu, postali dio nacionalnog znamenja. Poznato je da je car Dušan često lovio sa sivim sokolovima, a Srbija je u srednjem vijeku bila jedna od značajnijih zemalja u Evropi što se sokolarstva tiče. Nažalost, ove grabljivice su danas izgubile na popularnosti, a sve češće do nas dolaze poražavajuće vijesti o otrovanim pticama, uništenim gnijezdima i krivolovu. Istrebljivanje ptica grabljivica na pojedinim lokacijama kao posljedicu ima dramatično narušavanje ekosistema jer one love glodare, gmizavce i druge ptice i time drže njihovu populaciju pod kontrolom.

Zbog toga brojna udruženja za zaštitu životinja koriste sve raspoložive resurse kako ptice grabljivice ne bi bile izbrisane iz biodiverziteta Srbije. Na sreću, ima i ljudi koji su zbog ljubavi prema pernatim grabljivicama odabrali neobično zanimanje i spremni su da daju svoj doprinos zaštiti ovih vrsta. Perica Miletić iz Kraljeva jedan je od malobrojnih sokolara u Srbiji, a njegova sklonost ka sokolarstvu javila se još u srednjoj školi. Danas se, kako kaže, ovim poslom bavi tek poneko, a oni koji u svom posjedu imaju ptice grabljivice uglavnom se o njima brinu iz zabave i hobija. Nerijetko se dešava da se sokolovi kupuju na crnom tržištu, a krijumčari ih najčešće ilegalno hvataju u prirodi, iako mnoge uhvaćene ptice spadaju u ugrožene vrste. Puno truda potrebno je da bi se sokolarstvo podiglo na viši nivo i ispoštovali svi kriterijumi za dobrobit životinja. Iako svaka ptica uživa u kraljevskom tretmanu u Miletićevoj odgajivačnici, naš sagovornik ne krije da ima omiljenu pticu.

U FOKUSU:

• Energetska sigurnost kroz razvoj tržišta prozjumera
• Stara štampa u novom ruhu
• Zagreb na putu klimatske neutralnosti

“Moja omiljena grabljivica je sjeverni soko. To je najveći i najljepši soko na svijetu. Živi u predjelima polarnog kruga – Rusije, Aljaske, sjevernih dijelova Skandinavije i Kanade. Odlično podnosi jako niske temperature i jedina je grabljivica koja ostaje na sjeveru tokom čitave godine. Postoje četiri morfoze ovog sokola – crna, siva, srebrna i bijela, od kojih je najljepša upravo bijela, i bijeli sokolovi se najviše cijene u svijetu”, objašnjava Miletić.

On kaže da su za sokolove uzgajane u Srbiji najviše zainteresovani kupci iz razvijenih arapskih zemalja gdje se, za razliku od Srbije, organizuju brojna takmičenja u brzini letenja i ljepoti. Ipak, pravi sokolari, osim što uzgajaju ptice, često doprinose zbrinjavanju i njezi mnogih ugroženih i povrijeđenih životinja. Miletić, kao veliki ljubitelj ptica, svake zime pravi kućice za manje ptice i prehranjuje ih, a nekoliko puta ukazala mu se prilika da neke i spase.

Kako do bolje zaštite sokolova u Srbiji

U Srbiji su mnoge pernate grabljivice na listi ugroženih vrsta, a pri samom vrhu nalaze se stepski i sivi soko. Sivi soko živi u planinskim krajevima  kao što su Tara, Kopaonik, Stara i Suva planina. Gnijezdi se na visokim liticama u kanjonima i klisurama, a hrani se isključivo pticama. Iako, prema zvaničnim podacima, glavne prijetnje po sive sokolove predstavljaju uništavanje staništa, krivolov, trovanje pesticidima i smanjenje broja pljenskih vrsta, Miletić napominje da golubari često uništavaju gnijezda i koriste razne otrove kako bi suzbili populaciju sokolova.

“Uprkos tome što su takve aktivnosti zabranjene i zakonom regulisane, nijedan golubar nikada nije odgovarao pred sudom, niti bio kažnjen”, kaže naš sagovornik.

Kada je riječ o upotrebi pesticida na poljoprivrednim parcelama, on dodaje da je potrebna velika edukacija ljudi u cilju sprečavanja trovanja grabljivica koje se hrane glodarima.

“Od kraja drugog svjetskog rata, bilo je popularno korišćenje DDT pesticida, i od tada se broj sokolova naglo smanjivao. Naučnici su došli do zaključka da se taj pesticid zadržavao u tijelima glodara i ptica koje su sokolovi lovili. To je dovelo do toga da sivi soko u Sjevernoj Americi skoro nestane, i tada je, osim zabrane korišćenja tog pesticida, pokrenut program koji je obuhvatio i međunarodnu saradnju naučnika i sokolara koji su već znali tajnu vještačke oplodnje i tako obnovili populaciju sivog sokola. Danas, sivi soko više nije ugrožena vrsta u većini zemalja u svijetu”, kaže naš sagovornik.

Priredila: Milena Maglovski