Iza nedjelje kreće jesenja sjetva: Po ovim cijenama, pitanje je ko će ubosti zrno u zemlju

Poljoprivredni proizvođači najveće bh. žitnice, spremaju se za jesenju sjetvu. Zbog najavljenih padavina narednih dana, radove na poljima odložili su za sljedeću nedjelju, pa će tako iza nedjelje krenuti sa svojim aktivnostima na njivama.

Uslovi zemljišta za početak sjetve su optimalni. Padavine iz proteklih dana olakšaće pripremu zemljišta, no to je čini se jedino dobro u cijeloj ovo priči. Prema riječima ratara situacija je i ove godine teška. Cijene repromaterijala su visoke, a rod 2024. otišao je “pošto-poto”, uglavnom po cijeni od oko 0,36 KM. No mnogi proizvođači još nisu uspjeli ni naplatiti predatu robu.

“Cijena sjemenske pšenice je od 120 do 150 KM za 100 kilograma. Tom količinom može se posijati 0,4 ha. Cijene đubriva su od 115 do 130 KM zavisi od proizvođača, a iste količine treba baciti, znači opet pokrije 4 dunuma, ni pola hektara. Mi na to dobijemo prinos 5 t/ha i damo za 1.500 KM, a ne računamo obradu i dva tretiranja, oranje, tanjiranje, drljanje”, kaže Savo Bakajlić, predsjednik Udruženja “Sela Semberije i Majevice”.

Pročitajte još:

Ovakva računica, proizvođače tjera u minus, dodaje, a na sve to posebno je nejasna cijena hljeba koji izađe na dvije marke. Ministarstvo poljoprivrede, šumarstva i vodoprivrede Republike Srpske, prije dva dana je saopštilo da su izmirena sva dugovanja po osnovu agrarnog budžeta iz 2023. godine. Resorni ministar, Savo Minić ocijenio je da je to “velika stvar”, dodavši kako poljoprivrednici imaju dobre ulazne parametre pred jesenju sjetvu.

Bakajlić, s druge strane navodi kako nema mjesta za hvalisanje jer je riječ o lanjskom budžetu. Iz ovogodišnjeg je isplaćeno tek 30-tak od 180 miliona maraka.

“Do sada je trebao najmanje 100 miliona maraka da isplate za ovu godinu”, precizira ratar iz Semberije, dodavši da su mnogi poljoprivrednici “uzeli regresirano gorivo samo kako bi obradili njive da ne propadaju”.

Ističe i kako bi Republika Srpska za robne rezerve mogla otkupiti kompletnu njihovu proizvodnju, jer ovdašnji proizvođači ne mogu parirati mađarskim i srbskim gdje su podsticaji veći, zemlja kvalitetnija i cijena repromaterijala jeftinija.

“Mlinari neće našu pšenicu, mi njih na to ne možemo natjerati jer su privatnici, ali se mogu isključiti iz kapitalnih poticaja. Ako neće naše proizvode zašto im se daju poticaji da prave silose, zašto im se daje zemlja, to ne mogu da razumijem”, zaključuje Bakajlić.

Izvor: Agroklub

slični tekstovi

komentari

izdvojene vesti