Evropa se nalazi u prelomnom trenutku svoje energetske tranzicije, u kojem je tempo uvođenja obnovljivih izvora energije postao ključan za ekonomsku konkurentnost i energetsku bezbjednost kontinenta. Nova izvršna direktorka organizacije WindEurope Tine van der Straten preuzima vođstvo vodećeg evropskog udruženja za energiju vjetra u trenutku kada sektor mora značajno da ubrza uvođenje novih kapaciteta, ojača svoj industrijski lanac snabdijevanja i podrži elektrifikaciju privrede. U ovom intervjuu govori o svojim ključnim prioritetima, izazovima sa kojima se suočava evropska industrija vjetra, potrebi za stabilnim regulatornim okvirom i snažnijim investicijama, kao i o ulozi koju Zapadni Balkan može imati u budućoj energetskoj arhitekturi Evrope.
Preuzimate vođstvo organizacije WindEurope u trenutku koji ste opisali kao presudan za Evropu. Koji će biti vaši ključni prioriteti kao nove izvršne direktorke i šta vidite kao najveće izazove za evropski sektor energije vjetra u naredne tri godine?
– Preuzimam ovu funkciju u trenutku kada je Evropi čista električna energija potrebna brže nego ikada. Moj prioritet je jednostavan: izgraditi vjetroelektrane. Potrebno nam je više novih kapaciteta, više elektrifikacije i veći obim duž cijelog lanca snabdijevanja. Investicije u čistu energiju moraju da se ubrzaju, a Evropa mora da izgradi što više kapaciteta energije vjetra kako bi ojačala konkurentnost i bezbjednost. Najveći izazov biće da se napreduje bez dramatike: izbjeći ponovno otvaranje zakonodavstva o kojem je već postignut dogovor, fokusirati se na sprovođenje i korišćenje alata koji su nam već na raspolaganju i rješavati primjedbe i probleme kako se budu pojavljivali.
Istakli ste da bi energija vjetra mogla da uštedi Evropi i do 1,6 biliona eura u poređenju sa sistemima zasnovanim na fosilnim gorivima. Da li smatrate da donosioci odluka u potpunosti razumiju značaj tih ušteda i kako WindEurope planira da ove ekonomske koristi učini vidljivijim i razumljivijim i javnosti i donosiocima odluka?
– Vjerujem da donosioci odluka sve više razumiju značaj tih ušteda. Na Industrijskom samitu u Antverpenu, evropska industrija i lideri EU prepoznali su da pristupačna energija mora biti u središtu evropske konkurentnosti i da će energija vjetra imati centralnu ulogu u tome. Ali nedostajući element je elektrifikacija: teška industrija mora mnogo brže da se elektrifikuje, a vlade moraju pomoći da se smanje rizici tih investicija i usklade ponuda i potražnja. Samit Sjevernog mora u Hamburgu bio je još jedan znak da političari prepoznaju vrijednost domaće, jeftine i čiste energije. Sa naše strane, WindEurope čini sve da ove koristi učini potpuno jasnim. Sistem zasnovan na obnovljivim izvorima i dalje je najjeftinija opcija, čak i kada se uključe mreže i rezervni kapaciteti. Odlaganje djelovanja samo će učiniti da Evropa plati više. Kumulativne uštede od 1,6 biliona eura do 2050. godine jednake su godišnjoj potrošnji Evrope za zdravstvenu zaštitu, oko devet odsto BDP-a EU. To je ono što je na kocki.
Instaliranje samo 13 GW novih kapaciteta energije vjetra u 2025. godini – manje od polovine onoga što je potrebno – pokazuje da Evropa zaostaje za sopstvenim ciljevima. Šta vidite kao glavne uzroke ovog usporavanja i kako se mogu unaprijediti proces izdavanja dozvola i razvoj mrežne infrastrukture?
– Maksimalno iskorišćavanje energije vjetra i dalje zavisi od toga da evropski donosioci odluka sprovedu nekoliko ključnih stvari. Prije svega, potrebno je da u potpunosti primjene nova pravila EU za izdavanje dozvola. Ta pravila funkcionišu izuzetno dobro: Njemačka sada izdaje sedam puta više dozvola za vjetroelektrane na kopnu nego prije pet godina, što pokazuje koliko mogu biti snažna kada se pravilno primjenjuju. Donosioci odluka takođe moraju da uklone prepreke koje usporavaju elektrifikaciju. Industriji bi trebalo omogućiti da koristi državnu pomoć za sklapanje ugovora o kupovini električne energije iz obnovljivih izvora (Power Purchase Agreements), uključujući i za energiju proizvedenu van lokacije potrošnje. Vlade bi takođe trebalo da uklone poreze i dažbine koje nisu vezane za energiju iz računa za električnu energiju kako bi izbor obnovljivih izvora postao očigledna i pristupačna opcija za potrošače. Još jedan ključni izazov je investicioni rizik. Sektoru je potreban stabilan niz aukcija za dvosmjerne ugovore za razliku u cijeni (Contracts for Difference). Ovi ugovori smanjuju trošak kapitala, obezbjeđuju dugoročnu vidljivost prihoda i donose dobru vrijednost za vlade. Bez njih je kompanijama teže da planiraju i investiraju sa povjerenjem. Na kraju, Evropa mora da podrži i ojača svoj lanac snabdijevanja za energiju vjetra. Snažna industrijska baza je ključna za stratešku autonomiju, konkurentnost i ekonomski rast. Ako Evropa želi da ostane svjetski lider u energiji vjetra, mora da nastavi da razvija ove kapacitete kod kuće.
U FOKUSU:
- Energetska tranzicija Poljske: Subvencije i programi ubrzali ulaganja u OIE
- „Karton revolucija”: Pet godina borbe za vodu, vazduh i javna dobra u BiH
- Evropa gradi budućnost energetike kroz digitalne blizance
Šta očekujete od institucija EU i nacionalnih vlada kada je riječ o podršci domaćoj proizvodnji turbina, komponenti i opreme, posebno u kontekstu sve intenzivnije globalne konkurencije?
– Evropska komisija radi na Industrial Accelerator Actu, novom paketu za podršku evropskoj industriji. To je važno. Evropi je hitno potrebna odgovarajuća industrijska strategija za čiste tehnologije. Ali ne treba zaboraviti da postoji i EU Net Zero Industry Act (NZIA), koji je uveo kriterijume koji nisu zasnovani samo na cijeni i ciljeve evropske proizvodnje za ključne komponente. Države-članice i dalje sprovode NZIA i počinju sa prvim aukcijama za energiju vjetra koje su usklađene sa NZIA. To je već veliki korak u pravom smjeru. NZIA i njegova primjena pružiće korisne prilike za učenje za buduće industrijske politike.
Ako Evropa ima za cilj da ubrza elektrifikaciju svoje privrede, koji sektori, po vašem mišljenju, najsporije napreduju i gdje energija vjetra može ostvariti najveći uticaj u narednoj deceniji?
– Postoji mnogo industrija koje koriste procese sa niskim i srednjim temperaturama, a koje je moguće elektrifikovati već danas uz postojeću tehnologiju. To uključuje proizvodne procese u industriji papira i celuloze, kao i u industriji hrane i pića. Rekla bih da treba početi od onoga što je najlakše ostvarivo. Ali sektor koji najsporije napreduje jeste teška industrija. Mnoge kompanije žele da se elektrifikuju uz pomoć energije vjetra i sunca, ali im je potrebna snažna politička podrška da bi se to ostvarilo. Evropi su potrebne ciljane mjere koje će uskladiti ponudu čiste električne energije sa industrijskom potražnjom i smanjiti rizik velikih investicija potrebnih za direktnu elektrifikaciju. Danas Evropa zaostaje: stope elektrifikacije stagniraju na oko 25 procenata, dok konkurenti poput Kine brzo napreduju. Takođe je od suštinskog značaja da industrija može da pristupi energiji vjetra po konkurentnim cijenama. Evropska komisija bi trebalo da predvodi objavljivanjem jasnih smjernica o oporezivanju električne energije, a nacionalne vlade moraju da slijede taj primjer smanjenjem poreza i dažbina na električnu energiju. Smanjenje rizika potražnje kroz ugovore o kupovini električne energije (Power Purchase Agreements) i ugovore za razliku u cijeni ugljenika (Carbon Contracts for Difference) predstavljaju ključne korake. Ove mjere će pokrenuti privatne investicije, podržati prve investitore i omogućiti da energija vjetra ostvari svoj puni uticaj u narednoj deceniji.
Zemlje Zapadnog Balkana, uključujući Srbiju, takođe ubrzavaju razvoj energije vjetra. Kako vidite njihovu ulogu u jačanju evropske energetske bezbjednosti i postoji li potencijal za dublju saradnju?
– Svakako postoji. Evropa postaje sve više međusobno povezana kroz prekogranične tokove električne energije i mrežne interkonekcije. To je put kojim treba ići. Vjetar ne duva uvijek. Ali uvijek duva negdje. I što Evropa postaje povezanija, to je jeftinije prenositi električnu energiju širom kontinenta. To će povećati energetsku bezbjednost i omogućiti pristupačnu električnu energiju za sve.
WindEurope je često isticao da se lokalno protivljenje može smanjiti kroz jasniju komunikaciju o koristima. Šta biste poručili lokalnim zajednicama koje i dalje ostaju skeptične prema razvoju vjetroparkova?
– Prihvatanje energije vjetra je veliko širom Evrope – čak i kada je riječ o novim vjetroparkovima. Čak 85 odsto Evropljana slaže se da EU treba masovno da investira u energiju vjetra. Prihvatanje je obično najveće tamo gdje su vjetroparkovi već izgrađeni. Ipak, mnogi projekti se osporavaju na sudu od strane lokalnih zajednica, a dezinformacije i pogrešne informacije su u posljednje vrijeme smanjile prihvatanje. Rana i transparentna komunikacija je ovdje jedna od najvažnijih stvari. Mnogi problemi mogu se riješiti već u ranoj fazi kroz konsultacije i uključivanje zajednice u donošenje odluka. Koristi mogu imati različite oblike. One mogu uključivati niže račune za električnu energiju, različite pogodnosti (na primjer, renoviranje lokalnog fudbalskog stadiona), zajedničko vlasništvo i druge oblike podrške. Sve to dolazi povrh lokalnog oporezivanja. Industrija energije vjetra je u 2025. godini uplatila 10 milijardi evra poreza, od čega 2,3 milijarde nisu bile povezane sa porezom na dobit i uglavnom su bile namijenjene lokalnim vlastima i zajednicama. U skladu s tim, na našem godišnjem događaju WindEurope u Madridu (21–23. april) prvi put ćemo dodijeliti nagradu Fast & Fair Award za najbolji projekat uključivanja zajednice u toku godine.
Predviđate da bi sektor energije vjetra mogao da generiše više od 600.000 radnih mjesta do 2030. godine. Koje će vještine i profesije biti najtraženije i na koji način bi Evropa trebalo da prilagodi svoje obrazovne i sisteme obuke kako bi odgovorila na ovu rastuću potrebu za radnom snagom?
– Evropski sektor energije vjetra suočava se sa ozbiljnim nedostatkom kvalifikovane radne snage. Izvještaj Europe’s Wind Energy Workforce Report identifikuje 235 profila poslova duž životnog ciklusa vjetroelektrana i ukazuje na kritične nedostatke. Najhitnije je potrebno 7.000 tehničara za lopatice, 6.500 terenskih inženjera i 5.000 tehničara za premontažu prije 2030. godine. Rješavanje ovog nedostatka vještina ključno je da bi Evropa ostvarila svoje ambicije u oblasti energije vjetra. To će zahtijevati strateški pristup planiranju radne snage. Novi izvještaj organizacije WindEurope može pomoći u tome. On pruža podatke iz prakse koji pomažu u identifikovanju prioritetnih uloga u svakoj fazi lanca snabdijevanja energijom vjetra. Donosioci odluka moraju nastojati da prošire programe obuke za ključne pozicije. Moraju podsticati prekvalifikaciju radnika iz drugih sektora. Trebalo bi da usklade sertifikacije i omoguće mobilnost vještina širom EU. Takođe bi trebalo da promovišu raznolikost u tehničkim i rukovodećim ulogama kako bi se obezbijedio dovoljno veliki bazen talenata. Osam od deset ključnih uloga u kojima vidimo najveći nedostatak oslanjaće se na stručno obrazovanje i obuku (VET). Evropa mora ovim karijernim putevima da pruži veću vidljivost i poveća njihovu atraktivnost.
Intervju vodila: Milena Maglovski
Intervju je objavljen u Magazinu Energetskog portala EKOMOBILNOST
