Kada se govori o održivim rješenjima u logistici, onda se prije svega misli na transport, kao velikog potrošača energije i zagađivača životne sredine. Međutim, i drugi logistički sistemi, kao što su logistički i distributivni centri, terminali, skladišni i pretovarni sistemi, u značajnoj mjeri doprinose energetskoj i ekološkoj efikasnosti i održivosti logističkih rješenja u lancu snabdijevanja. O tome se znatno manje piše i govori, te je to bio glavni motiv za iznošenje ovog stava, sa ciljem da se malo detaljnije ukaže na različite aspekte održivosti logističkih nekretnina. U stvari, održivost logističkih nekretnina razmatrana je sa dva aspekta, i to: održive lokacije i održivi objekti.
Održive logističke lokacije
Rješavanje lokacijskih problema jedan je od najzahtjevnijih poslova u logistici. Tradicionalno, pri izboru lokacije za logističke nekretnine, ključni su kriterijumi dobra povezanost sa saobraćajnom infrastrukturom različitih vidova transporta, transportnim i logističkim mrežama, na makronivou, ali i dobra povezanost sa krajnjim korisnicima i lokacijama koje se opslužuju iz nekog skladišta ili logističkog centra, na mikronivou. Ovakav, logistički pristup izboru lokacije značajno doprinosi njenoj energetskoj i ekološkoj održivosti.
S aspekata navedenih kriterijuma najbolje bi bilo da se logistički centri i skladišni objekti nalaze što bliže lokacijama krajnje upotrebe i potrošnje materijalnih dobara, jer bi u tom slučaju bilo najkraće vrijeme isporuka, najniži troškovi distribucije i najmanja potrošnja energije i emisije štetnih materija iz transporta. Međutim, u praksi je to teško postići. Kupci i potrošači se često nalaze u urbanim i gradskim sredinama, gdje nema mjesta za logističke nekretnine jer je prostor rijetko slobodan i skup. Pored toga, saobraćajne gužve i lokalna ograničenja u vezi sa saobraćajem i radnim vremenom ograničavaju logističke operacije na tim lokacijama. Logistički sistemi i objekti izmještaju se na obode velikih gradova i naselja. Pri tome je ključno pitanje gdje ih locirati i koliko ih udaljiti od lokacija krajnjih korisnika i mjesta isporuke robe, jer to direktno utiče na obim transporta, kao i na životnu sredinu. Za isporuku robe uglavnom se koriste drumska transportna sredstva, koja značajno emituju CO2 i druge štetne materije. Ako su logistički i distributivni centri više udaljeni od gradskih zona opsluživanja, to značajno povećava broj pokretanja transportnih sredstava, kao i broj praznih povratnih vožnji, a podrazumijeva i duže transportne rute, veću potrošnju energije i veće zagađenje životne sredine. Znatno je povoljnije ako se logistički sistemi i objekti postavljaju bliže urbanim zonama, a u blizini auto-puteva, željezničkih linija, luka aerodroma i drugih transportnih čvorišta i terminala. To omogućava primjenu intermodalnih sistema transporta, korišćenje energetski i ekološki efikasnijih vidova transporta i transportnih sredstava. Koliko je to značajno s aspekta održivosti transporta, najbolje pokazuju sljedeći indikatori: drumski transport troši oko 2.890 KJ/tkm energije i emituje oko 139,8 gCO2/tkm; željeznički transport troši oko 667 KJ/tkm energije, a emituje 15,6 gCO2/tkm, dok riječni transport troši prosječno 423 KJ/tkm energije i emituje oko 50,62 gCO2/tkm.
U FOKUSU:
- Infrastruktura punjenja kao temelj e-mobilnosti
- Zeleni projekti – TENT A dobija solarnu elektranu
- Ekološka vizija – zdravlje ljudi i prirode
Pored transportne udaljenosti, za održivost logističkih lokacija važno je pitanje zauzimanja zemljišta koje se može koristiti za druge namjene, kao što su poljoprivreda, vodoprivreda, šumarstvo i drugi eko-sistemi. Ovdje je svakako važno pitanje očuvanja prirodnog okruženja i doprinosa ukupnom biodiverzitetu. Sama upotreba zemljišta i izgradnja objekata ima određeni negativni uticaj na životnu sredinu. To može značiti da kišnica više ne ulazi u zemlju, ometa se prirodna cirkulacija vazduha, vode i drugih materija, uništava zelena površina, kao i pejzaž i vizuelno okruženje. Područje takođe postaje nesposobno da apsorbuje ugljenik i druge štetne materije, što ima trajne posljedice. Logističke nekretnine zauzimaju sve više zemljišnih površina. Na evropskom tržištu procjenjuje se da oko 23 odsto ukupnih komercijalnih nekretnina pripada logističkoj delatnosti. Beograd i okolina raspolažu sa preko milion kvadratnih metara logističkog i industrijskog prostora, koji je uglavnom smješten na nekadašnjem plodnom poljoprivrednom zemljištu u zoni auto-puta Beograd–Šid i Beograd – Novi Sad. Trend izgradnje i zauzimanja zemljišta i dalje se nastavlja. Uglavnom se radi o objektima visine do 10 ili 15 m. Izgradnjom visokoregalnih skladišta visine do 40 m zemljište bi se znatno racionalnije koristilo, što bi imalo manje posljedice na prirodno okruženje, pa i na životnu sredinu. Pored toga, ovakvi objekti su energetski efikasniji.
Održivost se poboljšava i kada se, umjesto novih lokacija i pretvaranja poljoprivrednog u građevinsko zemljište, koriste lokacije, zemljište ili objekti koji su u prošlosti bili korišćeni za druge industrijske ili komercijalne svrhe, a sada su napušteni, djelimično iskorišćeni ili kontaminirani. Pored uštede u prostoru, ovo bi doprinijelo čišćenju terena i eliminisanju ekološki zagađujućeg naslijeđa. Često na ovim lokacijama postoji i određena infrastruktura, saobraćajna, komunalna i tehnička, koja se može iskoristiti umjesto da se gradi potpuno nova.
Dr Milorad Kilibarda
Tekst u cjelosti pročitajte u Magazinu Energetskog portala EKOLOŠKI TRANSPORT.
