Koliko često tokom godine primijetite u gradu u kojem živite – ili u urbanijim mjestima koje posjećujete – nagle promjene vremena koje osjetno utiču na vaše raspoloženje? Nekada izgleda kao da sami ne znamo šta želimo: kad pada kiša, želimo sunce; kad je vruće, maštamo o hladovini.
Ali, ako pažljivije pogledamo vremenske prilike, shvatamo da problem nije samo u našim željama. Klimatske promjene donose nešto na šta se teško navikavamo – nagle i intenzivne promjene vremena. Umjereni prelazi sada su sve kraći i rjeđi: periodi izuzetno visokih temperatura i suša brzo se smjenjuju sa jakim pljuskovima, koji ponekad izazivaju poplave, a ponekad voda brzo ispari i ostavi težak, sparan zrak.
Naša osjećanja prema vremenu postaju ogledalo tih promjena – nesigurna, promjenljiva, ponekad frustrirajuća. I baš tu, između kiše i sunca, nastaje priča o tome kako gradovi mogu da nauče da budu sunđerasti.
Iako mi je, šaljivo, prva asocijacija bila Koralovo – grad u kojem živi Sunđer Bob – riječ je o stvarnom konceptu koji potiče iz Kine. Prvi ga je 2013. godine predložio profesor Kongjian Yu sa Pekinškog univerziteta. Njegova ideja bila je jednostavna, ali moćna: gradovi ne moraju da se bore protiv prirode – mogu da sarađuju sa njom. Sunđerasti grad (Sponge city), kako je profesor objasnio, upija i zadržava višak vode nastale tokom kiše, oluja ili poplava u svojim zelenim površinama – praktično funkcioniše kao veliki sunđer.
Ovakve urbane površine uključuju veliki udio drveća, parkova, jezera i zelenih površina, ali samo priroda nije dovoljna, jer su mnoge gradske površine prekrivene trotoarima, ulicama i zgradama. Zbog toga se kombinuju pametna infrastrukturna rješenja sa zelenim površinama: koriste se trotoari i ulice od materijala koji propuštaju kišnicu, zeleni krovovi koji upijaju vodu, kao i posebno namijenjena jezera – vještačka ili prirodna – koja primaju višak vode nastale tokom obilnih kiša.
Sunđerasti gradovi ne služe samo za zadržavanje vode tokom poplava. Oni funkcionišu poput gradskog rezervoara: višak kišnice se upija, čuva i po potrebi oslobađa. Na ovaj način, prikupljena voda može se koristiti za navodnjavanje ili druge potrebe grada tokom sušnih perioda, čime se smanjuje pritisak na gradski vodovod i pitku vodu.
Prvi gradovi koji su ozbiljno primijenili ovaj koncept nalaze se u Kini, gdje je problem poplava posebno izražen. Prema podacima iz 2018. godine, čak 98 odsto velikih i srednjih gradova ove zemlje je pogođeno poplavama. Šangaj je jedan od pionira kada je riječ o primjeni koncepta sunđerastih gradova, a kineska vlada je odabrala 30 pilot-gradova da testira ovaj ambiciozni program.
Dok svijet nastavlja da se suočava sa ekstremnim vremenskim događajima, kineski primjer pokazuje da sunđerasti gradovi mogu da postanu ključni dio održivog urbanog planiranja.
Katarina Vuinac
