Širenje ekološke svijesti učinilo je da brojne aktivnosti i navike kojih smo se kao društvo nekada možda i sramili, ili mislili da one ne treba da zauzmu mjesto baš u našem životu, postanu popularne. Iako pojmovi poput reciklaža, nisu nastali prije nekoliko godina, već su prisutni dugi niz godina, oni su među šire društvo ušli relativno skoro. Tokom mog djetinjstva, velikim dijelom se smatralo da se prikupljanjem ambalažnog otpada bave isključivo ljudi čiji je to posao. Kada kažem posao, mislim na onaj zaključen ugovorom kod poslodavca, za koji se prima novac. Tada je među mojom generacijom, ali i odraslima, važilo da je naša eventualna obaveza da otpad odložimo u obližnju kantu/kontejner, a i ukoliko bude ostavljen negdje u prirodi, ima ko će se pozabaviti njime. Rađanjem šire svijesti o potrebi očuvanja prirode, istovremeno se razvijalo i shvatanje da ne treba da budemo vezani pravnim ugovorom i da za to primamo novac, da bi to bio i naš posao. Možda su se mladi posebno sramili u društvu da pokupe flašu, kesu ili opušak cigarete kada naiđu na njega van prostora za njegovo odlaganje, ali danas sve više to postaje pohvalno. Sjećam se, kada sam bila dijete, odrasli su odnosili prazne staklene flaše u prodavnice kao kauciju i uzimali nove. Vjerovatno i nesvjesni da je to važno za prirodu, zato što su bili u obavezi da bi uzeli nove flaše, a proizvođači da bi sebi olakšali posao i smanjili troškove proizvodnje, i jedni i drugi upravo su činili dobru stvar za životnu sredinu.
Vrlo je slično i kada je riječ o pojmu kompostiranje. Možda se i više, nego što je za pojam reciklaža, čini da je novokomponovana riječ, ali i sama suština. Osvrćući se na prethodni dio teksta, smatralo se da se kompostiranjem bave bake i djedovi koji žive na selu i uzgajaju živinu i baštu, ili da je to ponovo posao onih ugovorom vezanih – radnika pri poljoprivredi. I tu je bilo onih koji su se bavili time, ne znajući da na taj način doprinose dobrobiti prirode. Moja baka može da bude primjer. Kada god smo jeli jaja, govorila je da ne bacamo njihove ljuske. Ona bi ih obradila, a potom ih koristila kao hranu za živinu, misleći da na taj način samo štedi novac za dodatnu dohranu i da poboljšava kvalitet jaja i mesa, a ne znajući da čini mnogo više.
Kako kompostiranje pomaže očuvanju životne sredine
U svom najjednostavnijem objašnjenju, kompostiranje predstavlja biološki proces razlaganja organskih materija. Sve veći broj ljudi, posebno u razvijenijim zemljama, kompostiranje je uključilo u svakodnevnicu svog života u domu. Ukoliko se priključimo ovakvom načinu života, na više načina doprinosimo dobrobiti naše životne sredine. Materijal za njegovu proizvodnju nalazi se uglavnom u našoj kuhinji, koji ako ne bude kompostiran, postaje otpad. Već je poznato da otpad na deponijama predstavlja višestruki problem. Jedan od njih jesu emisije koje zagađuju vazduh, a koje nastaju spaljivanjem istog na deponiji. Možda nam se čini da otpad od hrane ne može da bude toliko štetan, jer u krajnjem slučaju – prirodan je i prirodno je da završi u prirodi. Međutim, kada se nađe na deponiji, pod takvim uslovima, nerijetko zatrpan drugim smećem i bez dotoka kiseonika, on počinje da proizvodi gas staklene bašte koji je mnogo štetniji i od ugljen-dioksida, a to je metan. Ipak, ukoliko na pravilan način upravljamo ovakvim otpadom, kao što je kompostiranje, on ne samo da može da smanji otpad na deponijama i zagađenje vazduha, već donosi i druge koristi.
Kompost je bogat hranljivim materijama, što može da poboljša kvalitet zemljišta, a pomaže i u zadržavanju vlage što poboljšava dodatno rast biljaka. Upravo sa ovakvim svojstvima i u ovu svrhu, oni koji uzgajaju povrće, voće i žitarice smanjuju potrebu za vještačkim i hemijskim đubrivom, koje je vrlo štetno. Na kraju, treba istaći i da se kompostiranjem podržava biodiverzitet, zato što doprinosi raznovrsnosti mikroorganizama i insekata u zemljištu, što je dobro za ekosistem.
Šta može da se kompostira i kako napraviti kompost
Ono što prvo treba da se istakne, jeste da u kompost ne treba da se ubacuju ostaci mesa, mliječnih proizvoda, biljaka koje su tretirane pesticidima, kao i masna hrana. Pored toga, pojam komposter predstavlja mjesto na kojem se prikuplja materijal za kompostiranje. To može da bude određen dio u dvorištu koji ćemo ograditi, posuda dimenzija između 30 do 50 litara ili, modernije, specijalna tehnologija u obliku kante u koju se ubacuju organske materije, a on ih sam pretvara u kompost. Ove kante nisu velikih dimenzija, zbog čega su pogodne i za kuhinju.
Postoje različiti recepti kojima se određuju namirnice i odnos koliko koja treba da bude zastupljena u kompostu, ali nekoliko je osnovnih pravila. Od namirnica nam je potreban takozvani smeđi materijal (sadrži ugljenik) odnosi se na suvo lišće, slamu, karton i sitne komade drveta – drvena strugotina. U zeleni materijal (sadrži azot) svrstavaju se ostaci voća i povrća, kora od banane, ljuske od jaja, svježe pokošena trava, talog od kafe, filter kesice od čaja i drugo.
Prije nego što započnete ovaj proces, treba da znate da on zahtijeva vrijeme, ček i do nekoliko mjeseci. Postoje načini kako može da se ubrza, recimo, da što sitnije sjeckamo namirnice. Na samom početku, prilikom određivanja pogodne posude, treba istaći da je za kompostiranje veoma važna vlaga i cirkulacija kiseonika, zbog čega je potrebno izbušiti rupe. Na dnu posude postavlja se drenažni sloj, kojeg čine izlomljene suve grančice, a preko njega se stavlja red kartona koji je iskidan u veće komade. Nakon toga dolazi na red smeđi materijal. Prije zelenog sloja, bilo bi dobro da se postavi i takozvani humusni sloj, a najbolje je da to bude zemlja iz šume. Pretposljednji sloj jeste zeleni, pa zatim ide još jedan smeđi. Ovime je završen prvi dio procesa i tada ostavljamo kompost da miruje desetak dana. Poslije tog perioda počinjemo da miješamo kompost na svakih nekoliko dana, zbog održavanja vlage i kiseonika. U osnovi, to je to. Postupak se ponavlja dodavanjem novih slojeva smeđih i zelenih materijala uz miješanje i održavanje vlage.
Ipak, da bi vam proces kompostiranja bio uspješan, postoje brojni savjeti na koji način da se prati da li ide u dobrom pravcu, kaka da se pravilno održava vlaga, kakav odnos količine treba da se nađe u posudi za kompostiranje i koja posuda je najpodobnija.
Kompostiranje čak ima i svoj dan koji se obilježava širom svijeta – Dan učenja o kompostu (eng Learn About Composting Day), koji se obilježava 29. maja. Moj današnji zadatak je ispunjen. U duhu dana koji je obilježen, želela sam da pokrenem temu o značaju kompostiranja i pokušam da inspirišem pojedince da dio svog vremena odvoje za dalje istraživanje o ovoj temi, a možda se zatim i odluče da i sami sprovedu ovaj proces. Osim što može da bude interesantno, posebno djeci, daćete i svoj doprinos očuvanju prirode.
