Evropska komisija traga za načinima da ponudi odgovore na trenutnu krizu u evropskoj automobilskoj industriji. Plan predsjednice Evropske komisije Ursule fon der Lajen za modernizaciju sektora donosi niz ambicioznih mera koje bi mogle da preokrenu negativne trendove u industriji koju mnogi već vide na putu pada.
Iako je njen tim kritikovan zbog nedavnog ublažavanja ciljeva za emisiju gasova do 2025. godine, novi akcioni plan kombinuje elemente industrijskih politika SAD-a, Kine i EU. Cilj plana je da se poveća tražnja za električnim vozilima, ubrza digitalizacija i unaprijedi domaća proizvodnja baterija. Međutim, primjena plana u praksi nailazi na ozbiljnije prepreke, jer kako navodi organizacija Transport & Environment, komesari Evropske komisije akcionom planu pristupaju selektivno – biraju samo one mjere koje im odgovaraju, dok se prema ostalim, manje poželjnim za njihove administracije, odnose sporo i bez stvarne posvjećenosti.
Tri obećanja i prateća neizvjesnost
Prvo i vjerovatno najvažnije obećanje odnosi se na podršku proizvodnji baterija u EU po uzoru na američki Zakon o smanjenju inflacije (IRA). Ova vrsta državne pomoći trebalo bi da omogući evropskim proizvođačima ravnopravniji položaj na tržištu i podstakne kineske gigante poput BYD-a na dijeljenje tehnologije. Međutim, nacrt smjernica koji je objavila komesarka Ribera zabranjuje ovakvu vrstu pomoći, a otpor dolazi i iz drugih evropskih organa.
Pročitajte još:
- Sistem za dijeljenje električnih vozila – nov koncept u Sjevernoj Makedoniji
- Socijalni lizing električnih vozila – moguće rješenje za tri miliona domaćinstava sa nižim prihodima u EU
- Autonomija do 600 km i superbrzo punjenje – novi električni kamion kompanije Volvo
Drugo obećanje tiče se regulisanja kineskih stranih direktnih investicija u evropsku automobilsku industriju. Plan predviđa stroža pravila kako bi se sprečilo formiranje pogona koji služe samo za sklapanje, bez prenošenja znanja i tehnologije. Ipak, postoje indicije da se od tog cilja odustaje u tišini, jer Evropska komisija trenutno razmatra samo neobavezujuće smjernice, koje mnoge članice EU mogu jednostavno ignorisati.
Treće, jedno od najkonkretnijih obećanja jeste uvođenje obaveze da električna vozila i njihove ključne komponente, poput baterija, sadrže određeni procenat dijelova koji su proizvedeni u Evropi. Ova mjera bi mogla biti dio budućih propisa, poput zakona o voznim parkovima ili novog Zakona o ubrzanoj industrijskoj dekarbonizaciji (IDAA). Suština tog zahtjeva je da se podrži domaća proizvodnja, smanji zavisnost od uvoza iz Kine i obezbijedi da subvencije i druge pogodnosti ne idu firmama koje samo sklapaju vozila u Evropi, a tehnologiju uvoze. Ipak, ostaje nejasno koliko će ta odredba imati stvarnu pravnu snagu – da li će biti obavezujuća kao zakon ili će ostati na nivou preporuka, kao što je slučaj s nekim postojećim pravilima poput NZIA (Net Zero Industry Act).
Fond der Lajen je u svom planu predvidjela i obavezu da velike kompanije od 2030. godine koriste isključivo vozila sa nultom emisijom u svojim voznim parkovima. To bi, uz ciljane zahtjeve za logističke gigante poput Amazona i Ikee, stvorilo stabilno tržište za električne kamione i podstaklo ulaganja u dekarbonizaciju transporta. Prevoznici i proizvođači kamiona ovu mjeru podržavaju. Ipak, umjesto jasnih pravnih normi, Direktorat za transport EU trenutno razvija samo smjernice koje neće biti obavezujuće.
