Iako se Vojvodina geografski ne nalazi u samom srcu Srbije, njene ravnice već decenijama predstavljaju jedno od najvažnijih uporišta domaće poljoprivredne proizvodnje. Upravo na tim poljima, gdje se svaka sezona mjeri prinosima, sve više pažnje posvećuje se širem kontekstu – kako poljoprivredu učiniti održivijom. U vrijeme klimatskih promjena i rastućeg zagađenja, ovaj sektor je istovremeno pod snažnim uticajem promjena, ali i jedna od važnih karika koja na njih može da utiče.
Kompanija RKS Kompoziti d. o. o., koja je svoj razvoj započela 2009. godine u Čelarevu, nastala je kao mala firma koja je razvila tehnološka rješenja za tretman i ponovnu upotrebu plastičnog otpada iz lokalne industrije tepiha, PVC obloga i džambo vreća. Razvijena tehnologija omogućila je ponovnu upotrebu ovih materijala u različitim proizvodnim procesima, kroz proizvodnju regranulata i kompaunda, koji nalaze primjenu u više industrijskih sektora.
Prije nekoliko godina, kompaniji se obratila grupa velikih poljoprivrednih proizvođača iz tog kraja sa molbom da pomogne u zbrinjavanju plastičnih cijevi za „kap po kap” navodnjavanje, koje nastaju tokom berbe povrća. Na osnovu dotadašnjeg iskustva i prepoznavanja značaja ovog problema, u kompaniji su odlučili da prihvate izazov. O ovome je za naš magazin govorio Vladimir Knežević, elektroinženjer i direktor kompanije.
Ubrzo su prilagodili dio opreme kako bi mogli da prerađuju ovaj specifičan otpad i dobiju regranulat – recikliranu plastičnu sirovinu koja se koristi za proizvodnju novih cijevi, separatora otpadnih voda i drugih proizvoda od HDPE materijala.
U FOKUSU:
- Regeneration: Jalovišta koja su postala resurs za održivost
- „Suva, al’ čista” – između ekološke akcije i društvene kritike
- Petromaskulinitet – odbrana fosilne industrije kao izraz muškog identiteta
Razvojem tehnologije i povećanjem kapaciteta kompanija je istovremeno radila i na edukaciji klijenata kako bi se povećala upotreba regranulata u proizvodnji, čime je proširila djelatnost na druge dijelove Srbije i ostvarila kontinuirani rast prerade, sa planom da dostigne oko 500 tona godišnje.
– Naši partneri su godinama proizvodili separatore od originalnog granulata, a naša uloga bila je da ih savjetodavno podržimo u prilagođavanju procesa kako bi mogli da koriste reciklirane materijale. Ta saradnja pomogla je i nama da unaprijedimo kvalitet i dođemo do toga da se pojedini proizvodi mogu izrađivati i od 100 posto recikliranog materijala i doprinijeti zaštiti vodotokova – kaže Knežević.
Poljoprivredni otpad, posebno cijevi za „kap po kap” navodnjavanje, predstavlja izazov zbog velikog volumena i male mase, što otežava transport i zbrinjavanje. U praksi se i dalje dešava da se ovaj materijal spaljuje na njivama nakon žetve, čime se dodatno zagađuju vazduh i zemljište.
Prema riječima našeg sagovornika, proces reciklaže je složen, prije svega zbog prisustva zemlje koja dolazi zajedno sa plastikom i velike potrošnje vode u fazi pranja. Kao abrazivan materijal, zemlja dodatno ubrzava habanje opreme, što značajno povećava troškove.
Danas kompanija poseban fokus stavlja na edukaciju poljoprivrednika kako bi se otpad efikasnije pripremao za transport i preradu, uz planove za proširenje kapaciteta za prijem i tretman.
Priredila: Katarina Vuinac
Tekst je objavljen u Magazinu Energetskog portala EKOMOBILNOST
