Konferencija ,,Zelena pravda: Implementacija horizontalnog ekološkog zakonodavstva”, održana je u organizaciji Regionalnog centra za ekološko pravo (RCEL) i uz podršku Razvojnog programa Ujedinjenih nacija (UNDP). Događaj je organizovan u okviru Evropske zelene nedjelje, a povodom obilježavanja Dana zaštite životne sredine. Okupio je stručnjake za ekološko pravo, profesore, advokate, predstavnike institucija i nevladinih organizacija koji su razmijenili znanja, iskustva i najbolje prakse u Srbiji i regionu.
Cilj skupa bilo je unapređenje razumijevanja i primjene zakonodavnih okvira u oblasti zaštite životne sredine i jačanju kapaciteta relevantnih aktera u borbi protiv ekološkog kriminala. Kroz konkretnu analizu i raspravu o izazovima i prilikama događaj je organizovan da podigne svijest i inspiriše donosioce odluka, stručnjake, aktiviste i građane na konkretne korake ka očuvanju prirodnih resursa i izgradnji pravednijeg društva.
Antoan Avinjon, programski menadžer Delegacije EU je na otvaranju istakao da moramo da pojačamo borbu protiv ekološkog kriminala, jer je to četvrti najorganizovaniji kriminal, sa visokom stopom rasta. Ta vrsta kriminala je vrlo unosna i teško ga je goniti i kažnjavati.
,,Treba da imamo policiju, inspektore i ostale u komandnom lancu. Trebaju nam i sudije da razumiju i pravilno donose presude koje će da odvrate kriminalce u izvršavanju dijela. Ekološki kriminal je prioritet u EU u borbi protiv šireg kriminala i dio je Impact programa protiv teškog i organizovanog kriminala”, rekao je Avinjon.
U martu je usvojena Direktiva EU o ekološkom kriminalu u kojoj su pojačani svi aspekti prethodne Direktive, kao i odgovornost.
Žarko Petrović, rukovodilac sektora za vitalni razvoj UNDP je rekao da je namjera da se podrži odgovornost i strah od kazne kao faktor zaštite životne sredine, ali i u sprečavanju posljedica klimatskih promjena. Počinioci koji istovaraju šut, sijeku šume, učestvuju u pomoru ribe i isušivanje staništa treba da imaju strah od kazne koja slijedi za takva djela. Za to je potrebna podrška države – od detekcije, obezbjeđivanja dokaza do procesuiranja prijave i suda. Pokrenuto je istraživanje koje će biti gotovo do jeseni koje će sadržati statistiku koliko se podnosi krivičnih djela iz apelacionih sudova. Važna je svijest na putu do dobre uprave, ali i zaštite životne sredine koja dolazi i od građana.
Na panelu ,,Krivičnopravna zaštita životne sredine – pregled domaćeg zakonodavnog okvira i uporednog prava” prof. dr Ivana Marković, docent krivičnog procesnog prava sa Pravnog fakulteta u Beogradu je rekla da je važno napraviti razliku između vode, zemljišta i vazduha koji predstavljaju eko medijum u kojem postoji 18 propisanih krivičnih djela i zaštite divljih životinja.
,,Problem je što ne zabranjujemo direktno krivično ponašanje nego tolerišemo zagađenje do određene mjere, pa je neophodno da duboko uđete u propis da bi znali gdje je granica zagađenja. Treba dobro identifikovati propis, naći konkretan slučaj i posjedovati dobra znanja o tome do koje mjere je nešto zagađeno”, rekla je Marković.
Kada je riječ o zaštiti životinja, prof dr Vanja Bajović, profesor krivičnog procesnog prava sa Pravnog fakulteta u Beogradu je rekla da postoji izuzetno mali broj osuda u praksi za krivično djelo protiv ubijanja i ranjavanja životinja. Broj napuštenih životinja kod nas je nedopustivo veliki. Zakonski okvir nije tako loše postavljen, problem je njegovom sprovođenju u praksi.
,,Kod nas ne postoji dovoljno ekološke svijesti i specijalizacije ekoloških organa za zaštitu životinja. U Srbiji oko 90 odsto isključive odgovornosti snose korporacije, a ne pojedinci i kod nas niko ne odgovara za zaštitu životne sredine”, rekla je Bajović.
Kao primjer dobre prakse se uzima Belgija gdje se u mnogo većoj mjeri bave ovom problematikom.
Pročitajte još:
- Ulaganjem u očuvanje prirode do jedne od ekološki najrazvijenijih država
- Da li vodeći svjetski proizvođači teških vozila uspijevaju pratiti klimatske ciljeve?
- Klimatske promjene glavni uzrok gubitka biodiverziteta do sredine vijeka
Kada se radi o odgovornosti pravnih lica kod ekoloških delikata veliki problem je korupcija. Srbija postaje ekološka deponija za bogatije države. Kod nas se pojedine prijave samo konstatuju službenom bilješkom, a korupcija postoji i kod onih koji izdaju i sprovode ekološke dozvole. U našem zakonodavnom sistemu je diskutabilno kako će završiti krivične prijave, a svijest građana je na jako niskom nivou.
,,Dobra rješenja bi bila posebna sudska veća za ekološke delikte, odnosno specijalizacija sudova, a to je predloženo i novom evropskom direktivom. Kod fizičkih lica nastaje problem dokazivanja, sakupljanja dokaza, izlaska na lice mjesta. Riječ je o nerazumijevanju krivičnih djela”, rekla je Bajović.
Preporuke su da se povise kazne ili doda u zakon da je svako krivično djelo kažnjivo. Potrebno je izdvojiti protiv-pravno eksploatisanje prirodnog blaga i kumulativno propisati krivične kazne. Neophodno je tačno odrediti šta je krivično djelo, a šta prekršaj.
U diskusiji o suočavanju sa ekološkim kriminalom, Nena Miloradović Bjelica, javni tužilac, istakla je formiranje i značaj jedinice za suzbijanje ekološkog kriminala 2022 godine, koja samostalno radi i pomaže u udruženom radu na predmetima i koordiniranju priprema na prikupljanju dokaza.
,,Imali smo slučaj da je za zakopavanje više tona otpada na jednoj beogradskoj opštini dobijena presuda od četiri ili pet godina zatvora. Na otkrivanju tog predmeta je bilo uključeno 10 institucija. Ne postoji kapacitet da na svakom slučaju bude uključen toliki broj institucija, pa predmeti ostaju neistraženi i zataškani”, rekla je Miloradović Bjelica. Prema njenom mišljenju neophodna je stalna edukacija i uvođenje termina ekocid, kako bi rad nadležnih organa bio olakšan.
Nina Nicović, advokat, rekla je da postoji manjak sudskih vještaka u većini sudskih slučajeva. Potrebna je bolja veza građana sa policijom i pomoć u pronalaženju dokaza. Građani i nevladine organizacije nisu dovoljno prepoznali činioce koji imaju aktivnu ulogu u postupku. Mora da postoji čvrsta veza građana, nevladinih organizacija, policije i tužilaštva da bi predmet imao težinu.
Kada je riječ o divljim vrstama životinja, Pavle Jovanović, projektni analitičar iz UNDP je rekao da ekološki kriminal u Srbiji treba da se prepozna kao opasni kriminal, da kazne budu veće i da se ne rješavaju po skraćenom postupku. Važna je međunarodna saradnja i koordinacija sa propisima u EU.
O situaciji u Hrvatskoj i sličnostima i razlikama sa Srbijom govorio je Denis Perić, advokat specijalizovan za energetsko pravo. On je istakao da je najveća razlika između dvije zemlje što u Hrvatskoj postoji kolektivna tužba, pa firme i ustanove u kolektivnim postupcima mogu pokrenuti postupak u zaštiti životne sredine. Nedostatak kod kolektivne tužbe je što je najčešća kazna novčana i taj dio bi trebalo promijeniti, kao i da se donese zakon o kolektivnoj nadoknadi štete u kolektivnim tužbama.
Konferencija je doprinijela unapređenju sudskih i upravnih procedura u zaštiti životne sredine i promovisanju saradnje svih nadležnih organa u sudskom postupku i kažnjavanju.
