Sadnja drveća je naširoko predstavljena kao isplativ način za smanjenje globalnog zagrijavanja, zbog sposobnosti drveća da skladišti velike količine ugljenika iz atmosfere. Ipak, međunarodna grupa naučnika tvrdi da će sadnja drveća u sjevernim oblastima zapravo ubrzati, a ne usporiti zagrijavanje planete.
Kako navode u studiji, objavljenoj u časopisu Nature Geoscience, mogućnosti za sadnju drveća se uslijed globalnog zagrijavanja pomjeraju sve sjevernije, zbog čega mnoge vlade i korporacije predlažu velike projekte pošumljavanja na Arktiku kao način ublažavanja klimatskih promjena. Međutim, sadnja drveća na nepogodnim mjestima, poput tundre, močvara ili prostranih dijelova borealnih šuma sa rijetkim krošnjama, može zapravo pogoršati problem.
Docent Jepe Kristensen sa Univerziteta Arhus u Danskoj objašnjava da specifične karakteristike arktičkih i subarktičkih ekosistema čine ih nepovoljnim za pošumljavanje kao strategiju u borbi protiv klimatskih promjena.
Pročitajte još:
- UN: Klimatske promjene dovode do povlačenja glečera na Kavkazu
- Novi rekordni nivo GHG – da li slijedi porast temperature?
- Saradnja WMO i FIS: Klimatske promjene ugrožavaju zimske sportove i planinske zajednice
Kristensen objašnjava da arktička tla skladište više ugljenika nego sva vegetacija na planeti, ali su izuzetno osjetljiva na promjene. Aktivnosti poput obrade zemljišta za šumarstvo ili poljoprivredu, kao i prodiranje korjena drveća, mogu poremetiti ovaj ugljenik u tlu. Uz to, tokom proljeća i ranog ljeta, kada snijeg još uvijek prekriva tlo, region ima polukontinuirano dnevno svjetlo, što dodatno utiče na energetski bilans Arktika. Pošto snijeg reflektuje sunčevu svjetlost, bijela površina snijega pomaže u odbijanju toplote. Međutim, prisustvo drveća, koje je tamnije (zeleno i smeđe), smanjuje reflektivnost tla i omogućava apsorpciju više toplote, što doprinosi zagrijavanju regiona.
Istraživači napominju da, iako je skladištenje ugljenika važno za ukupni energetski bilans, u sjevernim oblastima važnije je to koliko se sunčeva svjetlost reflektuje nazad u svemir, a da se ne pretvara u toplotu (poznato kao albedo efekat).
Pored toga, regioni koji okružuju Sjeverni pol u Sjevernoj Americi, Aziji i Skandinaviji skloni su prirodnim poremećajima – kao što su šumski požari i suše – koji uništavaju vegetaciju.
Stoga oni pozivaju na holistički pogled na ekosisteme kako bi se identifikovala zaista značajna rješenja zasnovana na prirodi koja ne ugrožavaju opšti cilj: usporavanje klimatskih promjena.
