Koliko brinemo o zdravlju naših slatkovodnih ekosistema, pokazalo je istraživanje sprovedeno od strane UN-Water i Programa Ujedinjenih nacija za životnu sredinu (UNEP). Kroz tri izvještaja o napretku u oblasti slatkovodnih resursa, prikazano je da veliki broj zemalja širom svijeta bilježi degradaciju jednog ili više tipova slatkovodnih ekosistema, što uključuje rijeke, jezera i vodonosne slojeve. Ova serija izvještaja objavljuje se svake tri godine kako bi se uvidio ostvareni napredak u postizanju Cilja održivog razvoja 6, odnosno čiste vode i sanitarnih uslova za sve kroz zaštitu i obnovu slatkovodnih izvora.
Glavne promjene koje su zapažene jesu značajno smanjenje protoka rijeka, smanjenje površinskih vodnih tijela ili njihovo potpuno nestajanje, zatim pogoršanje kvaliteta ambijentalne vode, a tu je i podatak da upravljanje vodama nije na dobrom putu.
Preciznije gledano, 90 odsto zemalja, od kojih se većina nalazi u Africi i Centralnoj ili Jugoistočnoj Aziji, bilježi degradaciju jednog ili više slatkovodnih sistema. Tome doprinose zagađenje, postavljanje brana, prenamjena zemljišta, prekomjerno crpljenje vode, kao i klimatske promjene.
Kako se navodi, protok rijeka je smanjen u 402 riječna basena širom svijeta, i to pod uticajem klimatskih promjena i korištenja zemljišta. Ovo predstavlja petostruko povećanje u odnosu na 2000. godinu. U značajno manjem broju riječnih basena dolazi do povećanja protoka rijeka.
U Jugoistočnoj Aziji bilježi se drastičan pad mangrova, a njihov gubitak izazvan ljudskim djelovanjem dovodi do ozbiljnog rizika kako za obalne zajednice, tako i za slatkovodne resurse, biodiverzitet i klimu. Njihova uloga u očuvanju ekosistema je višestruka. Pojašnjenja radi, mangrovi su obalni šumski sistemi koji se nalaze u tropskim i suptropskim područjima. Značaj ovih sistema ogleda se u sposobnosti da skladište i do četiri puta više ugljenika iz atmosfere od drugih vrsta šuma. Pored toga, oni djeluju kao prirodna barijera koja štiti obalne zajednice od erozije, oluja ili cunamija, a stanište su značajnom dijelu biodiverziteta. Kao još jedan primjer, može se istaknuti da mangrovi imaju sposobnost da filtriraju vodu prije nego što dospije u otvorene vodene sisteme.
Pročitajte još:
- Opasnost koja prijeti Pacifiku – upozorenje za cijeli svijet
- Kako inovativna tečnost uklanja 98 odsto nanoplastike iz vode?
- Izlivanje nafte veća prijetnja za slatkovodne ekosisteme
Izvještaji su pokazali i da se jezera i druga površinska vodna tijela smanjuju ili nestaju, i to u 364 basena širom svijeta.
Najsiromašnija polovina svijeta, kako se navodi, daje manje od tri posto globalnih podataka o kvaliteti vode. Potrebno je da se praćenje stanja ovih sistema hitno unaprijedi, zato što je to ključno za adekvatno upravljanje vodnim resursima. Tamo gdje podaci i postoje, pokazuje se da je kvalitet slatke vode pogoršan od 2017. godine. U izvještajima se preporučuje proširenje vladinih programa za praćenje kvaliteta vode, uključivanje građanske nauke i korišćenje satelitskih tehnologija za popunjavanje praznina u podacima.
Kako bi se na održiv način koristila voda, potrebno je sprovođenje integrisanog upravljanja vodnim resursima u svim sektorima do 2030. godine. Iako je 47 zemalja postiglo ili skoro postiglo ovakvo upravljanje, čak 63 zemlje moraju da ubrzaju implementaciju, dok njih 73 imaju ograničene kapacitete. Ukoliko se nastavi ovakav trend, svijet će održivo upravljanje vodama postići tek 2049. godine. To dalje znači da će do 2030. godine 3,3 milijarde ljudi u preko 100 zemalja vrlo vjerovatno imati neefikasne sisteme upravljanja vodom.
